Planinsko selo na Velebitu ime je dobilo po gostionici, a danas je raj za zaljubljenike u prirodu i planinarenje

Ako tražite poglede od kojeg zastaje dah, pronaći ćete ih upravo na ovom području. Ovo je mjesto koje ima doslovno sve. Sastavni je dio jedne od najljepših hrvatskih planina, s kojom živi već stoljećima, a s druge strane, samo 20 minuta vožnje panoramskom cestom dijeli ga od neodoljivog plavetnila mora, paškog kanala i otoka… Sve to, i više od toga, možete pronaći u mjestu koje se zove Baške Oštarije.

To malo planinsko naselje smjestilo se na 926 metara nadmorske visine, na udaljenosti od 20 kilometara od Gospića u smjeru Karlobaga te 18 kilometara od Karlobaga u smjeru Gospića. Nalazi se na crti razgraničenja Srednjeg i Južnog Velebita, i to uz rub Oštarskog polja koje je dugačko oko četiri kilometara te široko oko jedan kilometar. U naselju živi svega nekoliko desetaka stanovnika. Unatoč skromnosti, a zahvaljujući predivnoj prirodi, postalo je svojevrsna meka za zaljubljenike u prirodu i planinarenje.

Svoje ime, ali i razvoj, mjesto duguje upravo svom geografskom položaju. Naime, Baške Oštarije (nekada su se zvale samo Oštarije) bile su na području kojim se povezivala Lika s Velebitskim Podgorjem. Tim su područjem prolazili još stari Rimljani, a nakon povlačenja Turaka vodstvo Vojne krajine prepoznaje prometni potencijal tog kraja. I onda je, kako bi pružala odmor putnicima na tom potezu, na području Baških Oštarija niknula u prvoj polovici 18. stoljeća gostionica.

Po njoj je – ostarĕa, u prijevodu gostionica, birtija, krčma – mjesto dobilo i ime, piše, primjerice, Novi list. Bila je to tek prva u nizu krčmi, a vlasti su pokušavale nagnati ljude da se na to područje i presele. Neki su to i učinili. No, mjesto pravi vjetar u leđa dobiva gradnjom cesta između Karlobaga i Gospića, prvenstveno Karoline i Terezijane. Taj vjetar u leđa značio je da je naselje dobilo i crkvu i školu. No, onda ponovno, početkom 20. stoljeća slijedi nepovoljno razdoblje i ljudi odlaze…

Baške Oštarije danas su poznato ime među ljubiteljima prirode, pogotovo planinarenja. A nekoliko se opcija posebno ističe. Primjerice, poučna staza Terezijana, uređena na dijelu te povijesne ceste koja je proglašena 2007. godine i kulturnim dobrom. “Poučna staza Terezijana dio je stare austrougarske ceste izgrađene 1786. godine radi boljeg povezivanja Gospića s Karlobagom. Poučna staza počinje na Baškim Oštarijama (924 m/nv), te se spušta do vidikovca iznad sela Konjsko (655 m/nv) u dužini od 3 km.

Ovo je duža tura i traje 2,5 do 3 sata.Također je u ponudi i kraća pješačka tura od oko 1,5 sat gdje se prvu trećinu puta (do Oštarijskog Ždrila) slijedi Terezijanu, nakon čega slijedi lagani uspon na vrh Debela kosa (972 m/nv). Uspon nije zahtjevan i mogu ga proći i ljudi slabije kondicije. Nakon kraće šetnje hrptom Debele kose, odakle se pružaju prekrasni vidici na Jadransko more i otok Pag s jedne strane te dolinu Baških Oštarija s druge strane, stazom se spušta do prijevoja Oštarijska vrata”, prenose na stranicama Parka prirode Velebit.

No, upravo na području Baških Oštarija završava (ako Zavižan računamo kao početak) i kraljica planinarskih staza u Hrvatskoj, slavna Premužićeva staza koja povezuje vršne dijelove sjevernog i srednjeg Velebita. Dugačka je 57 kilometara, ime je dobila po svom projektantu Anti Premužiću, a građena je tri godine.

Staza je završena 1933. godine te je omogućila pristup nekim od najteže dostupnih, ali i najljepših dijelova Velebita. Zbog načina kako je izrađena i kako se ‘slaže’ s okolišem smatra se pravim remek djelom. Baške Oštarije mjesto su u čijoj se blizini nalazi, primjerice, i vrh Kiza, kao još jedna od niza tamošnjih opcija za planinarenje. Isto tako, u području nije stran ni biciklizam, a ni paraglajding.