Više od 240.000 ljudi poginulo je u potresu koji su seizmolozi najavili 14 dana ranije! Prava istina o katastrofi godinama se skrivala

Prije 50 godina, 28. srpnja 1976. u 3.42 sata, stanovnici kineskog grada Tangshana uglavnom su spavali. Trebalo je samo nekoliko sekundi da se taj industrijski grad pretvori u ruševine nakon potresa magnitude 7,8, čiji se epicentar nalazio plitko ispod gusto naseljenog područja. Kuće, tvornice, bolnice i prometnice urušile su se gotovo istodobno, a snažan naknadni potres nekoliko sati poslije dodatno je pogodio preživjele i spasioce među ruševinama. Prema službenim kineskim podacima, poginulo je više od 240.000 ljudi, dok su pojedine neslužbene procjene navodile i znatno veći broj žrtava. Razmjere katastrofe dodatno su povećali noćni sat udara, gusto naseljeno područje i zgrade građene prema standardima koji su pružali malu zaštitu od tako snažnog podrhtavanja.

Ovaj slučaj godinama je užasavao javnost, a tri desetljeća poslije otvorilo se i pitanje koje je promijenilo pogled na jednu od najsmrtonosnijih prirodnih katastrofa 20. stoljeća. South China Morning Post objavio je tekst o tvrdnjama da su pojedini kineski seizmolozi danima prije udara zabilježili znakove mogućeg snažnog potresa i svoja predviđanja poslali nadležnim institucijama. List se pozvao na istraživanje kineskog autora Zhanga Qingzhoua, koji je u katastrofi izgubio dvoje članova obitelji. Zhang je godinama razgovarao s preživjelim seizmolozima, prikupljao dokumente i pokušavao rekonstruirati događaje koji su prethodili noći u kojoj je Tangshan gotovo potpuno razoren. Rezultate je objavio u svojoj knjizi Record of the Tangshan Warning.

Prema navodima koje prenosi South China Morning Post, seizmolog Huang Xiangning predao je 14. srpnja 1976. pisanu prognozu u kojoj je predviđao da će se između 15. srpnja i 5. kolovoza vjerojatno dogoditi potres magnitude oko pet. Istoga je dana lokalni seizmolog Tian Jinwu na sastanku u Tangshanu iznio procjenu da bi grad u sljedeća tri tjedna mogao pogoditi potres magnitude oko sedam. Snažan udar stigao je četrnaest dana poslije.

Zhang Qingzhou u svojoj knjizi ističe da su te prognoze bile iznimno precizne s obzirom na ograničenu opremu kojom su seizmolozi tada raspolagali. South China Morning Post prenio je i ocjenu australskog seizmologa Garyja Gibsona, koji je više puta posjetio Tangshan. Naknadna analiza podataka, prema njegovim riječima, pokazala je niz pojava koje su prethodile potresu, dok je njihovo značenje stručnjacima postalo potpuno jasno tek nakon katastrofe.

Članak veliku pozornost posvećuje i političkim okolnostima u kojima su seizmološka upozorenja prolazila kroz kineske institucije. Potres se dogodio tijekom završnih mjeseci Kulturne revolucije, u razdoblju obilježenom borbom za vlast, dubokim podjelama unutar državnog aparata i teškom bolešću Mao Ce-tunga. Takvo je okruženje utjecalo na protok informacija, donošenje odluka i kasniji način predstavljanja katastrofe javnosti.

Kineska javnost službeni broj poginulih doznala je tek 1979., tri godine nakon potresa. Novinar agencije Xinhua Xu Xuejiang tada je objavio izvještaj s podatkom o približno 240.000 žrtava. South China Morning Post navodi da je izvještaj trebao objaviti provjerljive informacije i smiriti glasine koje su se godinama širile zemljom. U pozadini objave vodio se i spor oko objašnjenja institucionalnih propusta. Predstavnici seizmološke uprave željeli su naglasiti utjecaj političkih sukoba tijekom Kulturne revolucije na rad sustava. Takva bi formulacija dio odgovornosti povezala s kaosom unutar tadašnjeg državnog aparata. Xinhua je odabrala drukčije obrazloženje, a rasprave o odgovornosti nastavile su se godinama.

Tekst South China Morning Posta ostavlja otvoreno pitanje stvarne vrijednosti tadašnjih prognoza. Pojedini stručnjaci iznijeli su dovoljno precizne procjene za pojačano praćenje situacije i pripremu stanovništva, dok je tadašnja seizmologija još raspolagala vrlo ograničenim mogućnostima pouzdanog predviđanja potresa. Priča o Tangshanu zato obuhvaća mnogo više od razornog prirodnog događaja. Ona govori o granicama znanosti, političkom sustavu kroz koji su informacije prolazile i upozorenjima čije je značenje postalo očito tek kada je grad već ležao u ruševinama.