Ovo hrvatsko mjesto nema izlaz na more, a zove se “primorski”! Evo gdje se zapravo nalazi i kako je dobilo ime
Iako mu ime sugerira obalu i Jadran, Primorski Dolac nalazi se u unutrašnjosti srednje Dalmacije, okružen brdima, suhozidima i mirisom krša

Hrvatska je zemlja snažno obilježena morem. Obala duga tisuću kilometara, razvedeni otoci i gradovi koji su stoljećima živjeli uz valove Jadrana oblikovali su identitet cijele države. Mnogi će reći da je upravo more ono što Hrvatsku čini prepoznatljivom u svijetu. No, ponekad nas nazivi mjesta znaju iznenaditi i pokazati kako stvarnost nije uvijek onakva kakvom je zamišljamo.
KAD NAZIV OBEĆAVA OBALU I MIRIS SOLI, A DO MORA IPAK MORATE AUTOMOBILO
Na prvu, kada čujemo pridjev primorski, gotovo automatski pomislimo na obalu, luke, ribare i miris soli u zraku. Upravo zato mnoge iznenadi podatak da u Hrvatskoj postoji gradić koji u svom imenu nosi taj pridjev, a nema ni metra morske obale. Riječ je o mjestu Primorski Dolac, smještenom u Dalmatinskoj zagori, nedaleko od Trogira i Splita.
Primorski Dolac administrativno je općina, ali u svakodnevnom govoru često ga se naziva gradom. Nalazi se u unutrašnjosti, okružen brdima i krškim krajolikom karakterističnim za zaleđe srednje Dalmacije. More je relativno blizu, no do njega ipak treba sjesti u automobil i spustiti se prema obali. U samom mjestu nema plaža, rive ni ribarskih brodica, već su tu maslinici, suhozidi i tišina dalmatinskog zaleđa.
KAKO SU NEKADAŠNJE GRANICE OBLIKOVALE NAZIV, A DOLINA POSTALA DOM RAZGRANATE SEOSKE ZAJEDNICE
Kako je onda dobio ime? Povijesno gledano, naziv je vezan uz administrativne i teritorijalne podjele koje su kroz stoljeća obuhvaćale šire područje Primorja. Iako danas nema izravan kontakt s morem, prostor na kojem se nalazi nekada je bio povezan s primorskim krajem u širem smislu. Naziv je ostao, iako su se granice i okolnosti promijenile.
Općina obuhvaća samo jedno naselje, Primorski Dolac, no ono se prostire kroz čitav niz manjih zaselaka smještenih s obje strane doline. Od istoka prema zapadu nižu se Gornji Dolac, Sučevići, Kalpići, Franići, Barići, Šustići, Bakovići, Šantići, Šimci, Markovine, Žunići, Stojaci, Balovi, Akažići, Dračari i Donji Dolac. Svaki od tih zaseoka čuva vlastitu priču, obiteljske kuće, vrtove i tragove vremena koji se prenose s koljena na koljeno.
ZAJEDNICA OD 770 STANOVNIKA KOJA ŽIVI SPORIJIM TEMPOM I NJEGUJE VRIJEDNOSTI DALMATINSKOG ZALEĐA
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine Općina Primorski Dolac imala je 770 stanovnika, što je svrstava među najmanje jedinice lokalne samouprave u Splitsko dalmatinskoj županiji. Riječ je o prostoru u kojem je demografska slika tipična za dalmatinsko zaleđe, s manjim brojem stanovnika i snažnim osloncem na obiteljske veze te lokalnu zajednicu.
Svakodnevica se u Primorskom Dolcu ne ‘mjeri’ turističkim sezonama ni gužvama, nego radom u polju, brigom o zemlji i održavanjem kućanstava. Poljoprivreda, osobito maslinarstvo i stočarstvo, i dalje imaju važnu ulogu, dok dio stanovnika posao pronalazi u obližnjim gradovima. Blizina Splita i Trogira znači da su škole, bolnice i radna mjesta udaljeni svega dvadesetak minuta vožnje, pa dio stanovnika svakodnevno putuje na posao prema obali.
Raj na Zemlji ili ne? Prosudite sami…









