'Tekući pilav'
Mjesta
Ima više od 400 mostova, prilikom izgradnje umrlo je nekoliko desetaka tisuća ljudi, a danas je četvrti najveći grad u Europi: kako je nastao slavni Sankt Peterburg
Sankt Peterburg danas je jedan od najslavnijih europskih gradova, no iza kulisa impresivne arhitekture i mnogobrojnih kanala „Venecije sjevera“ krije se burna povijest njegove izgradnje s desecima tisuća umrlih, prisilnim preseljenjima i tvrdom voljom jednog čovjeka.
BISER TRIGLAVAJedan od najljepših slapova u Sloveniji oduševljava svakog tko ga posjeti! Možete mu “prići s leđa” i iz blizine uživati u nezaboravnom pogledu
Nastavi čitati‘Piter’, kako mu tepaju Rusi, četvrti je najveći grad Europe i najsjeverniji grad na svijetu s preko milijun stanovnika (ima ih 5 milijuna). Dom je najviše zgrade Starog kontinenta – tornja Lahte plinskog giganta Gazproma, a smješten je pored Ladoge, najvećeg europskog jezera.
Bivša ruska prijestolnica jedna je od rijetkih gradova koji znaju točan datum svog osnivanja – 16. svibnja 1703. godine krenula je povijest tog osobnog projekta cara Petra Velikog, koji ga je nazvao po svom imenjaku, apostolu Petru.
VRH PLANETEGorostasi visoko iznad oblaka zbog kojih mnogi riskiraju živote: upoznajte pet najviših planina svijeta
Nastavi čitatiPETAR VELIKI JE ŽELIO STVORITI GRAD KOJI ĆE RUSIJI OMOGUĆITI TRGOVINU SA ZAPADOM
Petar Veliki, odgovarajućeg imena jer je bio visok dva metra, kao mladi nasljednik nije bio zainteresiran za dvorski život. Svoje vrijeme mladić matematičkog uma radije provodi u jedrenju, brodogradnji i na pijankama s prijateljima.
Kao mladi car odlazi na inkognito putovanje Europom, posjetivši sjever kontinenta i provevši neko vrijeme u Amsterdamu, gradu koji svojim kanalima, ne slučajno, podsjeća na Peterburg i u kojem je mladi vladar učio od lokalnih inženjera.
Petar baš i nije bio ljubitelj Moskve, grada kojeg je smatrao klaustrofobičnim i koji je postao poprište pobune protiv njega dok je obilazio zapadnu Europu. Sklon reformama, počeo je transformirati Moskvu, tada većinom drvenu, šireći joj ulice i čineći je pravilnijom. Ubrzo će ju promijeniti i tako što će joj oduzeti titulu prijestolnice.
Sklon plovidbi i Europi, želio je luku na Finskom zaljevu koja će Rusiji omogućiti trgovinu sa zapadom i stvaranje snažne mornarice. Iako je Rusija imala izlaz na Crno more, ulaz u njega kontroliralo je Otomansko Carstvo, gospodar Bospora i Dardanela.
Teritorij na kojem će niknuti sjeverna prijestolnica oslobodio se povlačenjem Švedske, tada velike europske sile, koja se u Velikom sjevernom ratu borila s Poljskom, Danskom, Rusijom i manjim državama. Petar je tada mogao pokrenuti izgradnju svoje buduće prijestolnice, grada koji će promijeniti rusku, ali i svjetsku povijest.
RUSKI POVJESNIČARI PROCJENJUJU DA JE PRILIKOM IZGRADNJE SANKT PETERBURGA UMRLO OD 30.000 DO 100.000 LJUDI
U lipnju 1703. Piter je začet izgradnjom Petropavlovske tvrđave. Grad je rastao oko te građevine koja stoji i danas na otočiću na Nevi. Na njoj se nalazio i zatvor u kojem su ‘čast’ služenja, između ostalih, imali Fjodor Dostojevski, Mihail Bakunjin i Josip Broz Tito.
Područje oko tvrđave u najmanju ruku nije bilo idealno za izgradnju metropole. Većinom se radilo o močvarnom, hladnom terenu punom zarazama i komaraca, s čestim poplavama, prisutnima i do današnjeg dana.
No to nije omelo Petra i njegovu nepokolebljivu viziju koja je pak pokolebala desetke tisuća radnika koji su bili primorani raditi na budućoj Veneciji sjevera. Ruski povjesničari procjenjuju da je u prvih 18 godina na gradu radilo više od pola milijuna kmetova, a procjene umrlih u tim teškim uvjetima kreću se od 30 tisuća do 100 tisuća. Iako naravno postoje i oni koji negiraju te statistike, posebice u ruskim redovima, Peterburgu je dodijeljen zloglasni nadimak „grada izgrađenog na kostima“.
Petar je svoj dvor u novi grad preselio 1712. godine i naredio drugima da ga prate. Plemići iz Moskve i drugih gradova primorani su doći u novu prijestolnicu, tada još u obrisima, te graditi vile o svom trošku. Ograničio je trgovinu iz sjeverne luke Arhangelsk, natjeravši tamošnje trgovce da stignu u novi grad na obalama Finskog zaljeva.
1714. godine dekretom je zabranio „izgradnju kamenom“ svugdje u Rusiji, osim u Sankt Peterburgu, kako bi ubrzao izgradnju grada i privukao zidare u potrazi za poslom, što mu je pošlo za rukom. U vrijeme dok je većina građevina bila od drva Petar je onima koji su se izvan Pitera usudili graditi od tvrđih materijala prijetio konfiskacijom. Procjenjuje se da je u prvim desetljećima za izgradnju grada trošeno oko 5 posto državnog proračuna.
ZA ARHITEKTONSKI IZGLED RUSKE PRIJESTOLNICE OD 1712. DO 1918., S PONEKOM PAUZOM, ZADUŽENI SU ZAPADNI ARHITEKTI
Najvažniji od njih je švicarski Talijan Domenico Trezzini koji je ostavio veliki trag u prvim desetljećima izgradnje. Trezzini je ranije radio po sjevernoj Europi, a njegov stil neki povjesničari nazivaju „umjerenim barokom“ – Švicarac je bio poznat po utilitarnim i snažnim zgradama, ne toliko raskošnim, no i po tome što je jako puno gradio. Neke njegove zgrade stoje i danas, poput katedrale u Petropavlovskoj tvrđavi.
Značajan trag ostavio je i Bartolomeo Francesco Rastrelli, Francuz talijanskog podrijetla koji je s ocem kiparom u Peterburg doselio 1716., kao šesnaestogodišnjak, radeći na interijerima domova ruske aristokracije. Taj posljednji veliki barokni arhitekt u Peterburgu autor je Zimske palače, danas doma najvećeg muzeja na svijetu Ermitaža te Katarinine palače, smještene u blizini grada.
Sankt Peterburg nadvladao je svoje teške početke, a potom i nekoliko revolucija, od kojih je jedna imala odjeka na cijeli svijet. Uslijedila je i jedna od najvećih opsada u modernih povijesti i nekoliko desetljeća tvrde komunističke vlasti, pa i njezin raspad, bolan za stanovnike i njihov standard.
Grad danas leži na četrdesetak kanala s više od četiristo Petru omraženih mostova – smetali su plovidbi – koji spajaju pedesetak otočića. Piter, dom Rasputina, Puškina, Dostojevskog i njegovih likova, Čajkovskog, Šostakoviča i mnogih drugih velikana, stoljećima je ruskoj kraljevskoj obitelji Romanov pružao raskošan život. No, grad koji je Petar osnovao bio je i poprište krvavog kraja vladavine njegove kraljevske loze.
SANKT PETERBURG UBRZO MIJENJA IME U PETROGRAD PA U LENJINGRAD
Oktobarska revolucija 1917. kreće pucnjem na Zimsku palaču s krstarice Aurora, danas i dalje usidrene na Nevi. Kraljevska obitelj ubrzo je svrgnuta, a iduće godine i pogubljena. Peterburg nakon Prvog svjetskog rata mijenja ime u Petrograd kako bi se izbjegao prizvuk neprijateljskog „njemačkog“ jezika, a pet dana nakon smrti Vladimira Iljiča Lenjina, 26. siječnja 1924. preimenovan je u Lenjingrad. Originalno ime vraća na referendumu 12. lipnja 1991., no širi okrug i dalje nosi ime komunističkog čelnika.
U Drugom svjetskom ratu 900 dana je bio pod nacističkom opsadom koja je odnijela više od 800 tisuća života. Grad je odolio njemačkim napadima, a jedan od rijetkih parova koji su ‘neokrznuti’ preživjeli opsadu su 1952., u svojoj kasnijoj dobi, dobili sina jedinca – Vladimira Putina.
Ruski predsjednik, koji je 2022. naredio početak razornog rata u Ukrajini, sam je sebe prošle godine uspoređivao s Petrom Velikim, osnivačem njegovog rodnog grada u kojem je počeo svoju političku i obavještajnu karijeru KGB-ovca. Kao i Petar tada, Putin danas kontrolira ‘plemstvo’ oligarha i žrtvuje tisuće običnih Rusa. No dok je veliki car Rusiju otvarao Europi, ruski diktator ju je iz nje ‘izbacio’, a s njom i slavni grad na istočnoj obali Finskog zaljeva, sada sve udaljeniji od zapadnih posjetitelja koje čeka još od kraja pandemije.
