Najjeftiniji glavni grad u Europi u podzemlju krije golemu mrežu bunkera. Većinu njih možete obići

Albanija je posljednjih godina sve češće na meti turista, ali njezin glavni grad, Tirana, ipak i dalje ostaje u sjeni obale i mjesta uz more. No ovih je dana za Tiranu došla neočekivana reklama na britanskom tržištu: agencija Thomas Cook Tirani je smjestila na prvo mjesto gradova za najjeftiniji jesenski odmor. Relativno niske cijene samo su jedan od razloga za posjetiti ovaj nerazvikani grad: krije brojne zanimljivosti i atrakcija, a jedna od najneobičnijih krije se duboko ispod zemlje.

Britanska agencija Thomas Cook usporedila je dnevne troškove jesenskog gradskog odmora u 51 europskom gradu i albansku prijestolnicu stavila na prvo mjesto s procijenjenih 59 eura po osobi dnevno. U taj iznos ulaze smještaj, hrana, gradski prijevoz i razgledavanje. Drugi je Bukurešt sa 66 eura, a samo trinaest gradova s popisa uspjelo je ostati ispod stotke. Noćenje u hotelu s tri zvjezdice u rujnu izračunato je na 32 eura po osobi, večera u pristupačnom restoranu na osam i pol eura, a lokalno pivo na eura i pol.

Cijene su, međutim, samo jedan od razloga za posjet Tirani. Da, možete fino jesti, piti i razgledavati bez da bankrotirate, ali ono o čemu ćete pričati kad se vratite nije novac. To su zanimljivosti koje grad krije. Cijela Albanija, naime, ima više od 170 tisuća bunkera koji podsjećaju na mračna razdoblja albanske povijesti. Dio se nalazi i u Tirani.

Podzemne baze i tunele albanska je vojska gradila u vrijeme Hladnog rata, a trebali su služiti kao obrana od potencijalne invazije stranih snaga. Do nje nikad nije došlo i bunkeri su ostali neiskorišteni. Za njihovo postojanje odgovoran je Enver Hoxha, zloglasni diktator koji je svoju volju u Albaniji provodio čak četiri desetljeća. Albanski bunkeri danas su muzeji, restorani, mjesta druženja stanovnika i turista, u njima se održavaju rock i jazz koncerti, a priča o njihovom nastanku je zaista nevjerojatna.

U Tirani je najpoznatiji kompleks danas poznat kao Bunk’Art 1 koji se nalazi na istočnom rubu grada, u podnožju planine Dajti. Gradio se od 1972. do 1978. pod kodnim imenom Objekti 0774, a bio je namijenjen za oko 300 ljudi iz političkog i vojnog vrha zemlje. Na približno 3000 četvornih metara raspoređeni su apartman Envera Hoxhe, prostorije premijera Mehmeta Shehua, dekontaminacijski hodnik i dvorana u kojoj je parlament trebao zasjedati usred rata.

Rat nije došao. Hoxha je umro 1985., režim je pao početkom devedesetih, a bunker je ostao zapečaćen i gotovo nepoznat vlastitim građanima. Javnosti je otvoren tek 2014., kad su ga dvojica novinara pretvorila u muzej i izložbeni prostor. Danas se kroz njega prolazi po dva sata, ulaznica stoji oko devet eura, a razgled počinje šetnjom kroz oko dvjesto metara dug pristupni tunel usječen u padinu.

Drugo sklonište pretvoreno u muzej nalazi se nekoliko koraka od Skenderbegova trga, u ulici Abdija Toptanija. Bunk’Art 2 manji je i sažetiji, s 24 prostorije, a bavi se Sigurimijem, obavještajnom službom koja je desetljećima nadzirala albansko društvo. Postav uključuje sobe za ispitivanje, opremu za prisluškivanje i svjedočanstva žrtava, pa nije primjeren najmlađima. Tema se nastavlja u Kući s lišćem, muzeju smještenom u zgradi iz koje se vodio nadzor nad građanima. Tri lokacije zajedno čine cjelinu kakvu ne nudi nijedna druga europska prijestolnica.

Još je jedna neobična građevina iz Hoxhina doba dobila novi život i namjenu. U samom središtu stoji betonska građevina koju je 1988. projektirala Hoxhina kći sa suprugom, kao muzej posvećen preminulom vođi. Desetljećima je propadala, prekrivena grafitima, a mladi su se po njezinim kosinama spuštali kao po toboganu. Nakon obnove koju je vodio nizozemski studio MVRDV, piramida je 2023. ponovno otvorena i danas u njoj radi tehnološka škola za mlade.

Tu je i četvrt u koju obični ljudi nisu smjeli ući, a sada je puna kafića i restorana. Ish-Blloku je do 1991. bio zatvoreno područje rezervirano za partijsku elitu, s policijskim nadzorom na ulazima. Danas je to najživlja gradska četvrt, gusto posložena od barova, restorana i kafića koji rade do kasno. Nekoliko ulica dalje raste Pazari i Ri, obnovljena tržnica gdje se kupuje sir, med i sezonsko voće, a okolne fasade obojene su u jarke boje.

Posjet Tirani ne bi bio to bez odlaska na glavni trg, ujedno i najveći u tom gradu – Skanderbeg trg. Gorostasno je mjesto. Površina mu je čak 40 tisuća kvadratnih metara, a njima dominira kip Gjergija Kastriotija Skanderbega, albanskog narodnog heroja. Isti trg okružuju neka i od ‘must see’ zdanja u gradu. To su primjerice Nacionalni povijesni muzej, Nacionalna knjižnica, Palača kulture kao najveće zdanje posvećeno kulturi u zemlji… Statuta albanskog kneza na taj trg je postavljena na 500. obljetnicu njegove smrti, 1968. godine, a dvadeset godina kasnije na trg je dodan i kip Envera Hoxhe. Ovaj potonji je s trga ‘protjeran’ 1991. godine.

U Tirani pažnju svakako privlači i neobični Oblak, instalacija japanskog umjetnika Sou Fujimotua, a u oči će vam, s pravom, upasti i toranj sa satom s početka 19. stoljeća, do čijeg vrha vodi 90 stepenica, kao i džamija Et’hem Bej. Ona je godinama bila van dohvata vjernika i za njih se ponovno otvorila 1991. godine. Tijekom posjete gradu definitivno ćete kad tad završiti i u ulici Rruga Murat Toptani, krcatoj restoranima i kafićima te rezerviranoj za pješake, a kod koje se nalaze i ostaci tamošnje tvrđave iz bizantskog doba.