Slavna zagrebačka zgrada originalno je podignuta u Budimpešti, pa preseljena u Hrvatsku: uskoro se otvara nakon obnove

Kad se prošećete zagrebačkom Zelenom potkovom, teško je ne primijetiti elegantnu žutu zgradu s velikom ostakljenom kupolom na Trgu kralja Tomislava. Danas je Umjetnički paviljon jedna od najprepoznatljivijih vizura metropole, no malo tko zna da je njegova priča započela stotinama kilometara dalje od mjesta na kojem danas stoji: naime, željezna konstrukcija izrađena mu je za veliku izložbu u Budimpešti, nakon koje je rastavljena, ukrcana na vlak i prevezena u Zagreb!

Godina je 1896. i Budimpešta se priprema za veliku Milenijsku izložbu kojom je Mađarska obilježavala tisuću godina svoje državnosti. Na izložbi je trebala sudjelovati i Hrvatska, a u povodu iste naši umjetnici predvođeni Vlahom Bukovcem došli su na zanimljivu ideju. Tražili su da se za izlaganje umjetnina sagradi poseban montažni paviljon sa željeznim kosturom koji bi se poslije rastavio i trajno prenio u Zagreb.

Desetak mjeseci prije izložbe Bukovac je hrvatske umjetnike i političare uspio pridobiti za tu nesvakidašnju zamisao. Njegov zahtjev je prihvaćen, a ban Khuen-Héderváry još je tijekom Milenijske izložbe donio odluku da se paviljon nakon njezinog završetka daruje glavnom gradu Lijepe naše.

Projektiranje zgrade povjereno je mađarskim arhitektima Flórisu Korbu i Kálmánu Gierglu, a željezni skelet izrađen je u tvornici Danubius. Paviljon je na izložbi stajao u budimpeštanskoj Gradskoj šumici, nedaleko od jezera i na putu kojim su prolazili brojni posjetitelji. U njemu su bila izložena djela iz područja slikarstva, kiparstva i fotografije, ali i arhitekture te graditeljstva. Posebno se isticala njegova velika ostakljena kupola.

Po završetku izložbe montažna željezna konstrukcija rastavljena je i potom vlakom prevezena u Zagreb, no posao nije bio ni približno gotov: trebalo je osmisliti konačan izgled paviljona i prilagoditi ga mjestu na kojem će trajno ostati. Na natječaju je prihvaćeno rješenje poznatih bečkih arhitekata Ferdinanda Fellnera i Hermanna Helmera, koji su projektirali i zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište.

Dvojac je zadržao osnovnu formu koju je određivao postojeći željezni skelet, a zgradi su dodali i nove arhitektonske te dekorativne elemente. Radove su, pod nadzorom inženjera Milana Lenucija, izvodili zagrebački graditelji Hönigsberg i Deutsch. Paviljon je smješten na nekadašnjem Trgu cara Franje Josipa, kako se nekoć zvao današnji Trg kralja Tomislava, na istočnom dijelu jedinstvene Zelene (Lenucijeve) potkove. Sa svojom dominantnom kupolom postao je važan dio vizure Donjeg grada.

Radovi su trajali od 1897. do 1898., a paviljon je svečano otvoren 15. prosinca 1898. Prva izložba ”Hrvatski salon” okupila je novu generaciju domaćih umjetnika predvođenu upravo Bukovcem. Tako je Zagreb dobio prostor za velike umjetničke izložbe kakav mu je nedostajao.

Paviljon je tijekom sljedećih desetljeća postao jedno od ključnih mjesta hrvatskog umjetničkog života. U njemu su se održavali Proljetni i Zagrebački saloni, izlagali su članovi grupe Zemlja, domaći i međunarodni umjetnici te brojni predstavnici moderne i suvremene umjetnosti. U nišama na njegovim pročeljima i danas se mogu vidjeti biste velikih umjetnika: s jedne strane Michelangela, Raffaella i Tiziana, a s druge Julija Klovića, Andrije Medulića i Vittorea Carpaccija.

A onda je 2020. zagrebački potres teško oštetio zgradu. Umjetnički paviljon zbog dugotrajne obnove morao je zatvoriti svoja vrata. Skele i zaštitne cerade danas su uklonjene, obnovljeno pročelje ponovno se vidi u punom sjaju, a trenutačno se dovršava i opremanje unutrašnjosti. Obnova će donijeti i neke novitete: prizemlje dobiva veliku galeriju i mini kino, a nekadašnji restoran zamijenit će kafić. Ako sve bude išlo prema planu, Umjetnički paviljon ponovno će se otvoriti oko 15. prosinca 2026., izložbom posvećenom njegovoj povijesti. Datum nije slučajan: upravo je 15. prosinca 1898. u njemu otvoren prvi ”Hrvatski salon”.