Usred odlagališta otpada pronašli smo goleme ljude koji izranjaju iz zemlje! Nastali su prema prizorima iz Danteova Pakla

Četiri monumentalne skulpture postale su simbol neobičnog toskanskog mjesta koje je prihod od zbrinjavanja smeća uložilo u razvoj i umjetnost

Foto: Shutterstock
Želim da mi Google češće preporučuje Putni Kofer

Vozite li se kroz Valderu, brežuljkasti dio Toskane između Pise i Firence, na horizontu će vam se u jednom trenutku ukazati prizor koji se nimalo ne uklapa u razglednicu ispunjenu čempresima. Iz zemlje izranja ljudska glava, zatim rame, pa golema ruka podignuta prema nebu. Bijele, mišićave i nage figure izgledaju poput antičkih kipova koje je netko napola zakopao u toskansku zemlju. No još je neobičnije ono što se nalazi ispod njih. Naime, riječ je o odlagalištu otpada.

KAKO SU DIVOVI ZAVRŠILI NA SMETLIŠTU?

Skulpture nose naziv Presenze, odnosno Prisutnosti, no većina ih danas poznaje kao Divove iz Pecciolija. Četiri goleme figure izradila je lokalna tvrtka Naturaliter, specijalizirana za muzejske postave, diorame i taksidermiju. Njihovu je priču osmislio Gianluca Salvadori, koji ih je izradio zajedno s bratom Alessiom i Catiom Morucci.

Projekt je krenuo 2009. godine, kada je uprava tvrtke Belvedere Spa, koja upravlja odlagalištem u zaseoku Legoli, zatražila ideje kako oplemeniti prostor. Salvadori je posljednji predao svoj prijedlog i, prema vlastitom priznanju, bio je najkompliciraniji od svih. Zamislio je golemi krater odlagališta kao Danteov krug, a po njegovim padinama razmjestio bi divove s ljudskim licima, poput onih iz Pakla. Naravno, izabran je upravo taj.

Materijali nisu ni približno tako dramatični kao sam rezultat. Naime, figure su izrađene od stiropora i ekspandiranog poliuretana, a zatim presvučene cementnim vlaknima otpornima na vremenske uvjete. Alat je bio, kako kaže sam autor, potpuno bazičan. Korišteni su noževi, pile, turpije, pjena, smola i mnogo, mnogo znoja.

PRVI DIV NASTAO JE KAO PILOT-PROJEKT, A ZA NJEGOVU IZRADU BILO JE POTREBNO TEK TRIDESETAK DANA

Prvi je 2011. postavljen Div s ispruženom rukom, izrađen za tridesetak dana, i on je poslužio kao pilot model za sve ostalo. Slijedio je div koji iz zemlje viri do pojasa, visok pet metara i četrdeset centimetara i težak oko 1.200 kilograma, sastavljen od tri dijela. Zatim žena, visoka oko pet metara i teška oko 1.100 kilograma. Posljednji je nastao cijeli div, onaj koji je potpuno izašao iz zemlje i čuči kao da se upravo iskopao iz kratera. Teži 2.600 kilograma, a da su ga izradili u stojećem stavu, mjerio bi 16  metara.

DVIJE GOLEME FIGURE HELIKOPTEROM SU PREVEZENE NA KONCERT ANDREE BOCELLIJA

Skulpture nisu fiksirane za tlo, što je otvorilo mogućnosti kakve nitko nije predvidio. U ljeto 2013. dvije od četiri figure prevezene su helikopterom iz Legolija do Teatra del Silenzio u obližnjem Lajaticu, gdje Andrea Bocelli svake godine drži koncert u rodnom mjestu. Kako helikopter nije mogao nositi terete teže od 1.200 kilograma, kipove su morali rastaviti na dijelove.

Danas se dva diva nalaze unutar takozvanog Zelenog trokuta u sklopu postrojenja u Legoliju, jedan je kod amfiteatra Fonte Mazzola, a četvrti stoji na krovu poduzetničkog inkubatora i doslovno pozdravlja one koji dolaze u mjesto.

KLJUČ CIJELE OVE PRIČE ZAPRAVO NIJE UMJETNOST, NEGO SMEĆE!

Krajem 80-ih Legoli je imao neuređeno odlagalište na koje je otpad odlagalo šest okolnih općina. Umjesto da se protivi, lokalna vlast predvođena Renzom Macellonijem odlučila je problem pretvoriti u posao. Tijekom 1997. godine osnovana je tvrtka Belvedere Spa, u kojoj uz općinu i lokalnu zakladu sudjeluje i oko 900 malih dioničara, uglavnom samih mještana, koji svake godine primaju dividendu.

Novinarka Milena Gabanelli u rubrici Data Room lista Corriere della Sera navela je da je općina kroz 25 godina od tog posla prihodovala oko 235 milijuna eura. Tim novcem izgrađeni su školski kompleks, zatvoreni bazen, pješačke veze između gornjeg i donjeg dijela naselja, dva amfiteatra i modernizacija samog postrojenja, koje danas godišnje obrađuje oko 411 tisuća tona otpada i proizvodi energiju iz bioplina.

OSTATAK JE OTIŠAO U UMJETNOST

Peccioli tako ima šarenu spiralnu pješačku pasarelu Endless Sunset Patricka Tuttofuoca, panoramsku terasu Palazzo Senza Tempo prema projektu arhitekta Marija Cucinelle, murale Davida Tremletta u zaseoku Ghizzano i portret zajednice sastavljen od fotografija očiju mještana. 2021. godine slučaj Pecciolija predstavljen je u talijanskom paviljonu na Venecijanskom bijenalu arhitekture, a 2024. mjesto je u emisiji Rai3 osvojilo titulu Borgo dei Borghi, odnosno najljepšeg sela u Italiji.

Peccioli se nalazi pedesetak kilometara jugozapadno od Firence i tridesetak kilometara jugoistočno od Pise, što ga čini logičnom stankom na putu između dva grada. I vjerojatno jedinim mjestom u Toskani gdje ćete fotografirati odlagalište otpada, a da vam poslije nitko ne vjeruje da je to odlagalište otpada.

Pročitajte još