Otkrili smo slap ispod kojeg vatra gori već tisućama godina. Znanstvenici još uvijek ne znaju kako je to uopće moguće
Plamen se krije u malenoj udubini pri dnu slapa, a kada se ugasi, posjetitelji ga mogu ponovno zapaliti običnom šibicom ili upaljačem

Preko rubova male stijene pada voda, a odmah iza te vodene zavjese mirno treperi plamen. Ne dim, ne para, nego prava pravcata vatra koja gori usprkos vlazi i hladnoći oko sebe. Točno takav prizor možete vidjeti kod slapa poznatog kao Eternal Flame Falls, skrivenog u šumi na jugu parka Chestnut Ridge, u američkoj saveznoj državi New York. Istražili smo kako je to moguće te koje sve tajne krije ovaj neobičan prirodni fenomen.
PLAMEN SE MOŽE UGASITI, ALI PLIN IZ PUKOTINA U STIJENI NEPRESTANO CURI I POSJETITELJI GA PONOVNO PALE
Sam slap nije spektakularan po veličini. Visok je otprilike devet metara i pada u dvije stepenice preko škriljevca, tamne sedimentne stijene. Ono zbog čega ljudi ovamo dolaze čeka ih u maloj udubini pri dnu slapa. Ondje, zaklonjen od vode, gori plamičak visine tek desetak do dvadesetak centimetara. Djeluje krhko, poput svjetlosti svijeće, no njegova je pozicija zaista spektakularna pa je postao ogromna turistička atrakcija.
Vatru hrani prirodni plin koji izlazi ravno iz pukotina u stijeni. Zrak oko slapa zna mirisati na pokvarena jaja, što odaje prisutnost sumporovodika, no glavni je sastojak metan pomiješan s drugim plinovima. Zbog zaklona koji pruža mala špilja, plin se ovdje može zapaliti šibicom ili upaljačem i nastaviti gorjeti. Vrijedi znati jednu stvar koju izvori jasno navode: iako se plamen naziva vječnim, s vremena na vrijeme se ugasi, pa ga posjetitelji ponovno pale. Ono što je uistinu neprekidno jest curenje plina, a ne sama vatra.
LEGENDE KAŽU DA SU PLAMEN ZAPALILI STAROSJEDIOCI PRIJE NEKOLIKO STOLJEĆA, DOK GA PREMA DRUGOJ PRIČI ČUVAJU ŠUMSKI VILENJACI
Oko podrijetla plamena kruže i legende. Prema jednoj priči, zapalili su ga starosjedioci, pripadnici Indijanaca, prije više stotina ili čak tisuća godina. Postoji i ona vedrija verzija u kojoj vatru održavaju vilenjaci iz okolne šume. Znanstvenike je, naravno, više zanimalo ono ispod površine.
Skupina geologa s Indiana University i talijanskog Nacionalnog instituta za geofiziku i vulkanologiju 2013. godine objavila je istraživanje u časopisu Marine and Petroleum Geology. Ustanovili su da ovdje plin dolazi iz sloja škriljevca poznatog kao Rhinestreet, na dubini od otprilike 400 metara.
Zanimljivo je i da čak oko 35 posto tog plina čine etan i propan, što je neuobičajeno visok udio, jer kod većine sličnih izvora dominira metan. Prema riječima znanstvenika, moguće je da je to jedna od najviših izmjerenih koncentracija te vrste na nekom prirodnom površinskom izvoru plina.
ZNANSTVENICI JOŠ NE MOGU OBJASNITI KAKO HLADNA STIJENA NA DUBINI OD 400 METARA PROIZVODI DOVOLJNO PLINA DA ODRŽAVA NEOBIČNI PLAMEN
Prema uobičajenim modelima, stijena na toj dubini trebala bi biti dovoljno topla i stara da bi uopće stvarala toliko plina. Ovdje to nije slučaj, a plin svejedno izlazi i ne posustaje. Procjenjuje se da izvor ispušta oko jednog kilograma metana dnevno. Jedan od istraživača otvoreno je priznao da nešto drugo mora održavati tu vatru te da im mehanizam nije do kraja jasan. Drugim riječima, znanstvenici i dalje ne znaju točno zašto vatra gori ispod slapa.
Za one koji bi ga poželjeli vidjeti uživo, plamen se nalazi u zaštićenom području Shale Creek Preserve, do kojeg vodi kraća, ali mjestimično strma šumska staza uz potok. Posljednjih je godina uređena kako bi se olakšao pristup i smanjila erozija. Najljepše je doći u proljeće, kada otopljeni snijeg puni potok pa je slap najbujniji, a vatra iza njega izgleda još ljepše.











