Na otoku do kojeg Ryanair leti iz Zagreba posjetili smo šetnicu uklesanu u stijenu: pogledi su čudesni, a priča o gradnji nevjerojatna

Postoje vidikovci koje stvorila priroda, a postoje i oni koje je uredio čovjek. A kad priroda i čovjek udruže snage, nastane nešto potpuno nevjerojatno. Jedno takvo mjesto je vidikovac, odnosno Mirador Es Colomer na Mallorci, otoku do kojeg iz Zagreba direktno leti Ryanair. Posjetili smo vidikovac prije nekoliko dana i poglede kojima nas je nagradio dugo ćemo pamtiti. No nisu samo oni fascinantni: jednako fascinira način na koji je vidikovac izgrađen, doslovno na stijeni, prateći njezin greben.

Vidikovac Mirador Es Colomer nalazi se na sjeveru Mallorce, na mjestu gdje se planina Serra de Tramuntana naglo obrušava u more. Mjesto je to na kojem su vrhovi litica više od 200 metara iznad mora, zbog čega je dugo bilo ljudima nedostupno. No danas je ono uređeno, lako dostupno, a asfaltirana šetnica osigurana ogradom proteže se doslovno duž grebena.

Ne čudi stoga što je ovo mjesto jedna od najpopularnijih lokacija na Mallorci, koju posjećuju planinari, biciklisti kojih je na ovom otoku na tisuće, ali i oni koji ne vole hodati: vidikovac je lako dostupan automobilom. Ulaz se ne naplaćuje, uz cestu je uređeno prostrano parkiralište, a postavljen je i mali štand na kojem se mogu kupiti kava i osvježavajuća pića.

Priča o Mirador Es Colomer počinje još u prvoj polovici 20. stoljeća, kada je lokalni inženjer Antonio Parietti Coll osmislio spektakularnu cestu prema rtu Formentor, koju mnogi smatraju jednom od najljepših panoramskih cesta u Europi. U sklopu tog projekta, u 1930-ima, zamišljeni su i vidikovci na najatraktivnijim mjestima i dijelovima planine.

Na kraju je vidikovac Mirador Es Colomer dovršen tek 1961., ali na ulazu i danas stoji spomen obilježje čovjeku koji ga je osmislio. Parkirali smo uz ulaz na vidikovac, u predsezoni nije bilo teško pronaći mjesto, i krenuli, korak po korak, po 300-tinjak metara dugoj stazi koja kao da je uklesana u stijenu. Stube i staza prate prirodni oblik grebena, a ograde diskretno razdvajaju posjetitelje od ponora koji se strmoglavljuje i više od 200 metara prema moru.

Zanimljivo je i da je ovo područje nekad imalo sasvim drugačiju ulogu. Na obližnjim vrhovima nalazile su se obrambene kule koje su štitile obalu od gusara, a danas su jedini „stanovnici“ ovog krajolika planinske koze koje bezbrižno veru liticama. Izgraditi takav prostor bio je pravi inženjerski izazov: trebalo je spojiti sigurnost i estetiku, a pritom ne narušiti dramatičnu ljepotu krajolika. Rezultat je šetnica koja djeluje kao da je oduvijek dio stijene.

No najveće je blago pogled, nagrada koja čeka na kraju impresivne šetnice. Pred očima nam se otvara zaljev Pollença, oštre litice, nazubljene planine i more koje u dubini prelazi iz tirkizne u tamnoplavu. Tik uz stijene nalazi se i mali otočić Colomer, po kojem je vidikovac i dobio ime, dok se u pozadini nazire svjetionik na rtu Formentor, simbol kraja svijeta, barem onog na ovom otoku.

Ljeti na ovom mjestu zna biti poprilična gužva, pa je vidikovac najbolje posjetiti u ranim jutarnjim satima ili predvečer, u vrijeme zalaska sunca. Proljetni posjet unatoč većem broju turista ipak donosi mir i moguće je na jednoj od razina pronaći kutak za zastati, disati punim plućima i uživati u nevjerojatnom pogledu, ali se i diviti genijalnom umu koji je ovaj greben učinio dostupnim ljudima poput nas.

Iako je Mallorca otok s puno sunčanih sati, proljeće je kao i kod nas nepredvidivo pa je dobro ponijeti i odjeću za kišu i vjetar. Nama je u tjedan dana na kraju kiša padala jedan cijeli dan, a dan nakon toga borili smo se s vjetrom, koji nas nije obeshrabrio u planinarenju i istraživanju staza na otoku.

Kako smo letjeli Ryanairom, svaki milimetar prostora u torbi je bio dragocjen. Ubacila sam svoju novu Fjallraven Keb Lätt vjetrovku koja teži manje od 100 grama! Uz to, može se skupiti doslovno u šaku i zauzima mjesta kao par čarapa. Osmišljena je baš za ljetna planinarenja jer štiti od vjetra i kiše, a pritom je tanka pa u njoj nije vruće. Na stazama Mallorce pokazala mi se kao idealan suputnik: uvijek mi je bila u ruksaku i u nekoliko me trenutaka doslovno spasila od vjetra i kiše.