Jedine orgulje na svijetu koje pokreće vjetar nalaze se na jugu Hrvatske, posjetili smo ih! Zvuk i pogled na okolicu su nestvarni

Putovanje obalnom magistralom između Splita i Dubrovnika često se pretvara u žurbu od jedne poznate lokacije do druge. Ali na toj se dionici zaista isplati usporiti, skrenuti s rute, napraviti zanimljiv izlet i otkriti nevjerojatna mjesta. Jedno od takvih skrivenih dragulja pronašli smo dvadesetak kilometara prije Pelješkog mosta.

Iznad Rogotina, gdje se krški obronci stapaju s kanalima delte Neretve, uzdiže se brdo Trovro. Upravo se ovdje nalazi jedna od najneobičnijih inženjerskih instalacija suvremenog Jadrana: vjetroorgulje, koje nalete vjetra pretvaraju u neprestanu zvučnu kulisu. I dok na zadarskim Morskim orguljama sviraju valovi, na vrhu Trovra glazbu stvara samo vjetar.

Uspon do orgulja je polusatna šetnja duga oko 2 kilometra, koja počinje u samom mjestu. Od ruba Rogotina kreće kamenita staza duga oko 900 metara, uređena kao Križni put s 14 tradicionalnih postaja. Uz stazu, u blizini biblijskog vrta u nastajanju, postavljene su klupe za odmor.

Na samom vrhu, pored masivnog raspela postavljenog 2000. godine i cijevi koje odjekuju, smješteni su stacionarni dvogledi. Kroz njih se besplatno može promatrati poluotok Pelješac, poljoprivredna imanja u dolini i morski horizont. Ponekad se uz stazu mogu vidjeti tragovi divljih životinja.

Brdo Trovro otvoreno je i vjetrovito mjesto. Čak i u vrućem ljetnom danu na vrhu zna puhati, pa lagana jakna ili majica dugih rukava sigurno neće biti naodmet. Najbolje vrijeme za uspon je pred zalazak sunca. Zalazeće sunce boji planine u tople tonove, a zvuk orgulja samo pojača dojam. Turista ovdje obično nema mnogo, čak ni u jeku sezone, tako da ćete moći uživati u pogledima i u miru slušati melodiju koja se nikada ne ponavlja.

Ideja o prvim orguljama na svijetu koje sviraju isključivo na energiju vjetra sazrijevala je gotovo čitavo desetljeće. Autor ideje je lokalni građevinski inženjer Željko Škorić. Godinama je ova ideja čekala svoj trenutak, sve dok nije osigurano financiranje. Izgradnja vrijedna oko 400 tisuća eura (tadašnjih 3 milijuna kuna) postala je dio velikog projekta, 80 posto sufinanciranog iz fondova EU. U svibnju 2020. godine radovi su dovršeni, a iznad nasada mandarina prvi se put začuo duboki huk.

Tehnički gledano, instalacija predstavlja trokraku konstrukciju. Njeni su krakovi usmjereni prema Rogotinu, Pločama i koritu Neretve. U svakom kraku nalazi se po sedam rezonantnih cijevi različite duljine. Svirale su lijevane u hrvatskoj radionici Kvaternik, dok je tonalnu shemu osmislio slovenski majstor Antun Škrabl. Instrument počinje svirati već pri brzini vjetra od 20 km/h. Glavna su ovdje tri vjetra. Bura daje oštrije, prodornije tonove, jugo donosi blaže tonove, dok ljetni maestral zvuči mekše.