Ova balkanska zemlja izgleda kao spoj Švicarske i Italije: istražili smo je uzduž i poprijeko, a ovo su mjesta koja su nas potpuno osvojila

Albanija nas je osvojila. Ali i namučila. Između svih njezinih ljepota, atrakcija, posebnostima, kako točno izabrati, gdje otići, što sve vidjeti. Koliko god dana da imaš, čini ti se premalo. Jednostavno je tako lijepa da bi je se moglo, svaki njezin kutak, istraživati cijeli život. No, umjesto cijelog života imali smo jedan ljetni roadtrip, ograničeno vrijeme i dugi popis lokacija.

Konačna je statistika bila iduća: 10 dana Albanije, 2 jezera i 3 rijeke, termalni izvori, jedan UNESCO lokalitet, jedno more, jedan bazen, jedna laguna… I, uz svaki od njih vezano niz doživljaja, dojmova i uzbuđenja. Počevši od cesta. Prosječna brzina oko 40 kilometara na sat dovoljno govori o tome kako su izgledale vožnje njima.

I kako sada, a pogotovo u kontekstu toga da smo tek ‘zagrebali’ u divote te zemlje, odabrati ono ‘naj’? Teško, no ovo su neke od destinacija koje su nas se dojmile. Da nas pitate što u Albaniji obavezno posjetiti na temelju našeg ovogodišnjeg iskustva, definitivno bismo izdvojili mjesta navedena u nastavku članka. Također, spomenut ćemo pritom i nekoliko kampova u kojima smo noćili, a koji su nas također oduševili.

Gorostasne i izazovne, ali i nadasve lijepe. Albanske Alpe, ovijene u još jedno, nešto zloglasnije ime, ‘Prokletije’, raj su za ljubitelja prirode. Kao i mnogima prije nas baza nam je bila mjesto Teth u istoimenom nacionalnom parku, a koje se prometnulo u nultu točku za istraživanje ovog predivnog planinskog lanca.

Opcija za planinarenje ima, očekivano, mnogo. Mi smo se odlučili za jedan od lakših, a to je posjet Plavom oku Thetha. Popularan je to izlet, no vrijedan svakog koraka. Sam Theth pak je, što nas je iznenadilo, bio užurbaniji nego što smo mislili da će biti. Cesta do njega jest pomalo izazovna: asfaltirana je, ali uska. Vožnja njome, ali i uživanje u pogledu na moćne planine, ali i u koracima po njima definitivno su jedni od naših najljepših trenutaka u Albaniji. Ako volite kampiranje, i tražite kamp s odličnim pogledom iz kojeg će vam biti žao otići, smjestite se u kamp Balcony povrh Thetha.

Skadarsko jezero za nas je bila suprotnost od šetnji Thethom i planinarskih pohoda, koliko god, u usporedbi sa svime što se tamo može raditi, oni bili skromni. To je jezero bio naš prvi susret s Albanijom i nakon dugog puta mjesto apsolutnog opuštanja.

Smjestili smo se u kampu Lake Skadar Resort na samoj obali jezera, koji će na kraju biti jedan od logistički najboljih u ovogodišnjem ‘krugu’ kampiranja, i jednostavno uživali u pogledu na jezersko prostranstvo. Naravno, bilo je i kupanja: voda je bila, barem u kolovozu, toliko topla da je to bila jedna od stvari koja se ne propušta.

Tirana: sasvim opuštena, ležerna, stvorena za ljetne večernje šetnje, uživanje u nekom od kafića ili restorana, a sve s pogledom na pomalo neobična i zanimljiva arhitekturna rješenja koja se mogu vidjeti gotovo na svakom koraku. Glavni grad Albanije trenutačno slovi kao ‘igralište’ za arhitekte svjetskog imena, koji ovdje mogu izraziti svoju kreativnost… I to se definitivno vidi.

Grad je to u koji bi se, zaključili smo, svakako mogli vratiti. Idealan je za city break, a ako ponovno odemo svakako ćemo smještaj, kao i ovaj put, tražiti u četvrti Blloku. Nekada je ta četvrt bila rezervirana za diktatorovu elitu, zabranjena za obični svijet. Danas je prepuna kafića, pubova i restorana, jedna od najpopularnijih četvrti u gradu. I da, famozna piramida, nekadašnji simbol diktature, svijetli obnovljena te danas služi kao kulturni centar. Ako bismo trebali izdvojiti još jedan grad to bi pak svakako bi i Gjirokaster. Upravo on je na popisu svjetske baštine, a zovu ga  ‘kameni grad’. Pomalo nas je, ljetnom atmosferom i šušurom, podsjetio na Mostar.

Ako volite zaploviti kajakom rijeka Drin i jezero Koman mogli bi biti mjesto gdje će vam duša biti na mjestu. Barem je nama, kao početnicima u tome bila. Smjestili smo se u kampu Agora Farmhouse u Komanu koji ima savršen ulaz u zeleno-plavo prostranstvo koje pomalo podsjeća na Pivsko jezero u Crnoj Gori.

Jezero Koman najbolje je istraživati brodom, a predstavlja jednu od najposjećenijih lokacija u Albaniji. Mi smo se ovaj put držali dalje od standardnih atrakcija koje se tu nude, primjerice, rijeke Shale, i išli po svom: kajak i mir ovog doista predivnog i intimnog kampa gdje kokice slobodno hodaju pokraj vašeg šatora bilo je ono o čemu smo u tom trenutku sanjali.

Kad bismo trebali odabrati najneobičnije mjesto našeg roadtripa po Albaniji, mislim da bi termalni izvori Benja, u originalu Llixhat e Bënjës bili proglašeni pobjednikom. Nema tu neke infrastrukture: samo poneki štand i parkiralište pa zatim divni kanjon, rijeka, preko rijeke stari kameni most, a uz njega i okolo rukom rađeni i improvizirani bazeni s termalnom, ljekovitom vodom.

U kolovozu popularno je to mjesto. Voda, iako je riječ o termalnim izvorima, nije kipuća: temperatura se kreće od 22 do 28 stupnjeva, a ukupno se na području kanjona rijeke Lengarica nalazi šest takvih izvora. Najpopularniji su upravo oni na početku u kojima se gužva i najviše ljudi. Sama rijeka dugačka je 36,6 kilometara, a izdubila je 3700 metara dugački kanjon povremeno dubok 100 metara te širok 20 do 30 metara.