Posjetili smo izvore s ljekovitom vodom u kojima su se kupali i stari Rimljani: ulaz je besplatan, a voda navodno liječi razne bolesti

Na jugu Albanije, u dubokom zaleđu pješčanih plaža na kojima se stišću tisuće i tisuće suncobrana i turista, nalazi se jedno sasvim drugačije mjesto. Nema tu ni bijelog pijeska, ni tirkiznih valova, ni restorana, ni koktela. Tu, barem u kolovozu, gospodare jako sunce i kamen, mutna rijeka koja je izgubila bitku s vrućinama i, ono po što se dolazi: ljekovite termalne vode… Termalni izvori Benja, u originalu Llixhat e Bënjës, udaljeni nekoliko kilometara od albanskog grada Përmeta, na prvu izgledaju grubo. No, prava su oaza uživanja. Ako im se prepustite…

Voda, iako je riječ o termalnim izvorima, ovdje nije kipuća. Njezina se temperatura kreće od 22 do 28 stupnjeva, a svojim ju je rukama ‘ukrotio’ čovjek, kreiravši nekoliko bazena i kupelji. Ukupno se na tom području kanjona rijeke Lengarica nalazi šest takvih izvora. Najpopularniji su upravo oni na početku, čemu svjedoče i gužve. Sama rijeka dugačka je 36,6 kilometra, a izdubila je 3700 metara dugački kanjon povremeno dubok 100 metara te širok 20 do 30 metara. Kanjon i rijeka proglašeni su i spomenikom prirode.

I mi smo ‘nasjeli’ odmah na početak, prešli kameni turski most Kadiut kojeg je 1760. godine podigao Ali Pasha od Tepelenëa, nasuprot pećina u nekima od kojih su odmarali ljudi, i krenuli redom… Prvo smo se ubacili u onaj najveći, okruglog oblika. Onda u male kupelji omeđene kamenjem u podnožju, odmah do rijeke, a zatim u onaj do kamenog mosta kojeg krasi i vodopad. Oko nas, u širem okruženju, sunce su izdržavale planine i dolina rijeke Vjose…

Izbora za kupanje je u toj divljini, u kojoj termalne vode izviru na površinu zahvaljujući dubokim tektonskim pukotinama, i više nego dovoljno. Mi doduše nismo istraživali sam kanjon, nego samo njegov početak. Izvora je u ukupno šest, znani su još odavna, od antičkih vremena, a u bazenima na početku kanjona, kod mosta, najveća je gužva. Ovo definitivno nije mjesto gdje ćete biti sami, ne usred kolovoza. Pa ni usred sredine dana kada sunca ima najviše, a hlada apsolutno premalo. Možete se doduše uzverati među žbunje iznad izvora, no nije neka velika sreća. Lakše se diše tek kad sunce malo oslabi…

Voda je, kažu, ljekovita. Ovisno od bazena do bazena različita je i njezina prozirnost. U najvećem bazenu ona je mutno plava, a neki od ljudi natiskanih u njemu na lica su stavljali ‘maske’ od mahovine koja oblaže tamošnje stijene. Neki su mirovali u vodi lica zamrljanih slojem blata.

Okolo, odmah uz rijeku, bili su parkirani neki automobili koje je vjetar povremeno šibao prašinom. Neki su tamo, ‘naoružani’ terencima i šatorima na krovu odlučili kampirati. Sasvim legalno: u Albaniji je kampiranje na divlje dopušteno, pa i na samom početku kanjona ove rijeke… U neko drugo doba godine, zbog mogućnosti iznenadnih poplava, to možda ne bi bila vrlo mudra odluka.

Nema tu naplate ulaza, no parking se plaća dva eura. A zatim se hoda kojih pet minuta uz nešto što se čini kao miks djelovanja rijeke i gradilišta. Nesumnjivo će tamo vrlo skoro niknuti ili neki turistički centar ili pak smještajni objekti. Teren je, čini se, spreman. Možda će s time doći i naplata ulaza. U nekim drugim zemljama to bi se već davno dogodilo. Ovdje još nije, iako su, pročitali smo kasnije, tamo nekada bile svojevrsne ‘toplice’. Navodno je neki bazični spa postojao do 1990-ih godina, a onda propao zbog zemljišnih zavrzlama i sporova.

U svakom slučaju imali smo prilike i sreće uživati u tom neobičnom, divljem mjestu. Kažem divljem jer nema tu infrastrukture. Nema sanitarnog čvora. Nema ni restorana, tek štand s grickalicama i pečeni kukuruz, i inače, baš kao i kod nas, česta pojava u Albaniji. I to je to. Prvi restoran nalazi se na nekoliko kilometara, a u blizini ima tek nekoliko kampova, koji također izgledaju vrlo bazično. Doduše u njima se može pojesti, bar mi jesmo kad smo noćili u jednom od njih.

Svaki od tih bazena, od kojih su neki improvizirani od naslaganog kamenja, ima ljekovite ‘moći’. Neki su, kaže lokalno stanovništvo, odlični za reumu, neki za kožu, neki za respiratorne bolesti… Osjeća se i miris sumpora. I, nakon relativno kratko vremena provedenog u glavnom bazenu imamo potrebu otići van iz njega i uzeti mali predah. A onda ponovno, sve ispočetka, na tom neobičnom mjestu, u zagrljaju stijena, rijeke i planina…