Mirni otok bez automobila i buke carstvo je cvijeća i kamena, ali i nekih od najvećih izuma u povijesti čovječanstva

Brod se kotrlja pučinom i svladava valove koji su tog dana, srećom, bili nježni i nisu ga puno zaljuljali. Put je kratak, ali pun iščekivanja. Prvi ću ga put vidjeti, kročiti na njegovo tlo, upoznati iz prve ruke tu ljepotu o kojoj slušam godinama. Prvić, otok u šibenskom arhipelagu udaljen tek kilometar i pol od obale, dočekao nas je okupan jesenskim suncem, kamenim kućicama, mirisom mediteranskog bilja i mirom, onim kakav samo Dalmacija izvan ljetne sezone može pružiti.

Prvić je malen, pun cvijeća i kamena, kao stvoren za duge šetnje i onaj istinski odmor kojem svi težimo. Na njemu nema automobila ni buke, ali ni prevelikih kuća i hotela, zbog čega je, kažu mi, čak i tijekom ljetne sezone zadržao šarm i opuštenost. Već i prvi pogled na Prvić Luku, jedno od dva naseljena mjesta na otoku, izaziva smirenost i prepuštanje nekom sporijem načinu života. Ovdje kao da ni galebovi ne žure, pa nećemo, odlučujemo, žuriti ni mi.

Nakon iskrcavanja na molu, na kojem se osim nas iz broda spuštaju i kašete voća, sokova i jogurta za lokalni dućan, krećemo u šetnju i upoznavanje svega što otok krije. Prva nam je postaja, naravno, Memorijalni centar Faust Vrančić, smješten tek nekoliko koraka od luke. Prvić se ponosi nadimkom “Faustov otok” i nemoguće je uistinu upoznati ovo mjesto bez da upoznate njegova najpoznatijeg stanovnika.

Homo Volans, čovjek koji leti, odnosno prva skica padobrana na svijetu dočekuje nas već na ulazu u moderan, interaktivan i bogato opremljeni centar. Padobran možda jest Faustov najpoznatiji izum kojim je zadužio svijet, ali nipošto nije jedini. Kroz postav saznajemo sve o njegovom uzbudljivom životu, bujnoj mašti i genijalnosti koja je često bila neshvaćena.

Faust Vrančić bio je, doznajemo, renesansni genij, hrvatski Leonardo da Vinci, izumitelj, humanist i jezikoslovac kojim bi se Hrvatska kao zemlja svakako morala više hvaliti. Pisao je čak i pjesme, a brojni su njegovi izumi kasnije pripisivani drugima.

U Memorijalnom centru razgledali smo neke od njegovih najpoznatijih izuma, pogledali stare skice i zapise, te s posebnim poštovanjem prelistali ogromnu knjigu njegovih originalnih izuma i zamisli. U njoj je puno predmeta koji su kasnije zaživjeli, bez kojih ne možemo zamisliti današnji život, a koji su nekad u davnoj prošlosti bili tek “luda ideja” u glavi ovog šibenskog genija.

Istraživanje nastavljamo opuštenom šetnjom kamenim uličicama Prvić Luke, a prva nam je postaja Crkva sv. Marije od Milosti u kojoj se nalazi grad velikana čiji smo muzej upravo obišli. Naizgled običan kamen u podu lijepe i elegantne crkve s pet baroknih oltara skriva ostatke velikana koji je zadužio svjetsku povijest. Faust Vrančić preminuo je u Veneciji u veljači 1617., a po njegovoj vlastitoj želji ostaci su prebačeni na Prvić, njegovo mjesto mira i kreacije.

Kavu pijemo na terasi hotela Maestral, jedinog hotela na otoku. Jedini otočki hotel smješten je na jedinom trgu Prvić Luke, u kamenoj kući u kojoj je nekad, u vrijeme kad je ulicama Prvića trčalo puno više djece, bila smještena mjesna škola. Predah s pogledom na more, prije nego krenemo u Prvić Šepurine, drugo od dva naselja na otoku.

Ne mora vas brinuti što na Prviću nema automobila ni javnog prijevoza, jer je sve zaista blizu. Površina cijelog otoka 2,41 četvorni kilometar, a najviša točka, Vitković, nalazi se samo 79 metara nad morem. U to smo se uvjerili kad smo uređenom šetnicom krenuli prema Šepurinama. Šetamo lijepom stazom uz kuće s dvorištima ukrašenima cvijećem, cvrkut ptica i miris mora.

Negdje na pola puta, dugog tek oko kilometar, dočekuje nas tabla koja označava da prelazimo s područja jednog mjesta u područje drugog. Dotrajala je, ali granice se jasno znaju. Nama je to simpatično, ali ni Prvić nije zaobišao otočki rivalitet kakav nalazimo na mnogim dalmatinskim otocima.

U tom trenutku, na pola puta između dva naselja, još ne znam, ali uskoro ću saznati, da me samo par koraka dijeli od apsolutne opčinjenosti i nove otočke ljubavi. Prvić Šepurine s razlogom se često nazivaju jednim od najljepših malih mjesta u Dalmaciji. Taj uredan kamen, u plavo obojene škure prozora, cvijeće koje svemu daje romantičan štih… I mir, mir malog mjesta u kojem stanovnici ispod pergola od vinove loze piju kavu i razmjenjuju novosti, u kojem su kale uske, a zrak miriše na lavandu i borove.

U samom središtu mjesta nalazi se kamena crkva sv. Roka (ili sv. Jelene, koriste se oba imena), no nisu velebne znamenitosti ono što Šepurine čini posebnima. Njihova je znamenitost ljepota, mir i autentični doživljaj otoka. Kad se o ovom mjestu radi, zaista vrijedi ona manje je više. Naizgled male, Šepurine su toliko bogate da im baš ništa dodatno ne treba.

Otok Prvić svakako se isplati posjetiti barem u sklopu jednodnevnog izleta, brodovi iz Vodica i Šibenika voze svakodnevno. Ali savršen je i za duži, ljetni odmor, onaj na kojem ćete upoznati njegovo uzbudljivo podmorje, uživati u okusima svježe ribe i maslinovog ulja, ponijeti kući stručak lavande i uživati u jutrima i zalascima s pogledom na pučinu.