UNESCO i Hrvatska u ljubavnoj priči: možete li nabrojati svih 10 zaštićenih lokaliteta?

UNESCO-va Svjetska baština u Hrvatskoj
piše Ivan Fratrić

Ljudski je imati subjektivno mišljenje o nečemu što je naše i smatrati to najljepšim na svijetu, no kada potvrda dođe izvana nemoguće je ne osjetiti određenu vrstu ponosa i sreće. Upravo je takva vrsta potvrde počela dolaziti u Hrvatsku još 1979. kada je UNESCO prvi puta uvrstio neke od naših najcjenjenijih dragulja povijesne i prirodne baštine u svoju kolekciju. Danas Hrvatska broji točno deset lokaliteta koji krase popis zaštićene materijalne svjetske baštine: neke od njih ćete odmah prepoznati, no za neke postoji velika šansa da do sada uopće niste ni čuli. Ovo je UNESCO-va Svjetska baština u Hrvatskoj!

STARE GRADSKE JEZGRE SPLITA, DUBROVNIKA I TROGIRA

Naprosto je čudesno imati cijele stare gradske komplekse čiji sjaj ne jenjava usprkos tome što su njihovi prvi temelji bili izgrađeni za vrijeme grčke kolonizacije Mediterana. Upravo iz tog razloga imamo čak tri zaštićene povijesne jezgre koje je UNESCO prepoznao kao iznimno vrijednu baštinu, a to su povijesni grad Trogir, stari grad Dubrovnik i povijesni kompleks Splita i Dioklecijanova palača.

Kada osvijestite da se u ovim gradskim jezgrama miješaju elementi kasnoantičke gradnje s romaničkim, gotičkim i renesansnim utjecajima koji se očituju u vilama, kulama, zidinama, trgovima i ostalim elementima, brzo ćete shvatiti da se nalazite na uistinu posebnim mjestima.

Promatrajući arhitekturu ovih gradova i šetajući kroz njegove stoljetne ulice na čijem je kamenu ispisana bogata povijest i brojne priče ljudi koji su ovdje živjeli, imat ćete osjećaj kao da hodate po lenti vremena, odnosno da putujete kroz stoljeća i da je upravo to razlog zašto je UNESCO odlučio ova tri mjesta uvrstiti na svoj popis.

EUFRAZIJEVA BAZILIKA I KATEDRALA SV. JAKOVA: RASKOŠ SAKRALNIH OBJEKATA SVJEDOČI O BOGATOJ POVIJESTI KRŠĆANSTVA NA OVIM PROSTORIMA

Kršćanska tradicija na ovim prostorima seže još od samog kraja Rimskog carstva pa ne čudi da se u Hrvatskoj nalaze čak dva impozantna crkvena zdanja čiju je vrijednost prepoznao i UNESCO. Prvi od njih uvršten je na popis 1997. godine i jedan je od najstarijih crkvenih svetišta u Hrvatskoj, a radi se o kompleksu Eufrazijeve bazilike u povijesnom središtu Poreča. Ona je iznimna jer spaja arhitektonske posebnosti ranokršćanskih i bizantskih umjetničkih elemenata, a dodatnu vrijednost cijelom kompleksu daju izrazito dobro očuvani mozaici čiju izradu naprosto morate cijeniti.

Drugo crkveno zdanje koje se s početkom novog milenija našlo na UNESCO-vom popisu je katedrala Svetog Jakova. Posjet Šibeniku nezamisliv je bez ove impozantne građevine koja je dovršena krajem 15. stoljeća, a njena posebnost leži u objedinjavanju renesansnih i gotičkih elemenata, kao i u inovativnim tehničkim rješenjima koja su se koristila u izradi njenog karakterističkog svoda i kupole. Zanimljiv detalj na pročelju katedrale su skulpture 71 glave: smatra se da su to individualni portreti izrađeni prema konkretnim, stvarnim suvremenicima Juraja Dalmatinca!

PLITVIČKA JEZERA I STAROGRADSKO POLJE: PRIRODNA BAŠTINA U OBLIKU NEZAMISLIVIH LJEPOTA I KULTURNIH KRAJOLIKA

Iako Hrvatska obiluje zadivljujućim nacionalnim parkovima od kojih je jedan ljepši i posebniji od drugog, samo se jedan našao na UNESCO-vom popisu. Na ničije iznenađenje, radi se o Plitvičkim jezerima čije su tisućljećima stvarane sedrene barijere i pitoreskni vodopadi omogućili status zaštićene svjetske baštine. Jezera su smještena na više od 300 kvadratnih kilometara pa je praktički nemoguće sve vidjeti u jednom danu. Stoga, ako planirate izlet na Plitvice, organizirajte cijeli vikend kako biste u potpunosti uronili u čudo prekrasne prirode. 

Starogradsko polje na otoku Hvaru od iznimnog je značaja jer predstavlja najočuvaniji starogrčki sustav podjele poljoprivrednoga zemljišta na Sredozemlju koji je uspostavljen još od vremena kad su ti isti Grci osnovali svoju koloniju imena Pharos, na čijem temelju je izniknuo Stari Grad na Hvaru. Ako putujete na Hvar, svakako uronite u povijest jednog od naših najljepših otoka, gdje prastari suhozidi i dalje odvajaju čestice zemljišta na kojima se još uvijek uzgajaju tradicionalne mediteranske kulture poput maslina i vinove loze.

KULTURNA I PRIRODNA DOBRA KOJA DIJELIMO S DRUGIM DRŽAVAMA

Ljepote poput dubrovačkog starog grada i Plitvičkih jezera su isključivo hrvatska baština, no postoje specifični fenomeni koji ne poznaju granice nacionalnih država te se djelomično nalaze kod nas, ali i u drugim zemljama. Jedno od njih su bukove prašume i izvorne bukove šume Karpata i ostalih regija Europe koju dijelimo s čak 18 drugih zemalja. U Hrvatskoj ih možete vidjeti na Hajdučkim i Rožanskim kukovima te na specifičnim dijelovima nacionalnog parka Paklenica. Njihova vrijednost leži u činjenici da su ove šume najbolji pokazatelj razvoja kopnenih ekosustava nakon kraja zadnjeg ledenog doba.

Od preostale zaštićene baštine koju dijelimo s drugim zemljama ističu se stećci – ukrašeni i monolitni kameni nadgrobni spomenici iz ranog srednjeg vijeka koji se preko Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije pojavljuju na više od 3 tisuće lokaliteta. Od tog ogromnog broja nalazišta, samo ih je 28 zaštićeno od strane UNESCO-a, a dva se nalaze u Hrvatskoj, točnije u selima Dubravka u Konavlima te u nalazištima Velika i Mala Crljivici u Imotskoj krajini.

Zadnji, no ništa manje značajan lokalitet višenacionalne zaštićene svjetske baštine čine obrambeni sustavi Republike Venecije 16. i 17. st. čiji su hrvatski dijelovi obrambeni sustav Zadra i neponovljiva šibenska tvrđava sv. Nikole. U ovaj sustav UNESCO ubraja i talijanske utvrđene gradove Peschiera del Garda i Bergamo te grad-tvrđavu Palmanova, a svoj doprinos dala je i crnogorska obala sa svojim gradom Kotorom. Osobitost ovih utvrda leži u njihovom inovativnom tipu izgradnje i vojne arhitekture imena alla moderna, kao i zbog stanja njihove izuzetne očuvanosti.

Naslovna fotografija: Trogir, Shutterstock

PODIJELI: