U europskoj zemlji koju Hrvati obožavaju postoji crkva prekrivena tisućama školjaka! Atrakcija je otoka čiju je ljekovitost otkrio magarac

Na prvu, izdaleka, može se pomisliti da se radi o sasvim ‘običnoj’ crkvi. No, nemojte dati da vas prvi dojam zavara. Naime, kada joj se približite, doživjet ćete pravo iznenađenje: fasada ove šarmantne crkve u Galiciji u Španjolskoj u potpunosti je prekrivena školjkama! Mimo izgleda, ima i vrlo zanimljivu priču…

Ovo zdanje ‘odjeveno’ u Jakobove kapice nalazi se na otoku A Toxa. Ima niz imena. Neki je zovu kapela San Caralampio, odnosno kapela svetog Haralampije. Neki je zovu službenim imenom, kapela San Sebastián… No, nadimak ima samo jedan: kapela školjki.

No, zašto je fasada ove crkve, i to cijela, prekrivena školjkama? I od kad je u njih ‘odjevena’? Crkva datira iz 12. stoljeća, no njezina je prelijepa fasada ipak novijeg datuma. Jakobovim je kapicama prekrivena od 19. stoljeća, prenosi Fascinating Spain, i to kako bi se njezina fasada zaštitila od vlage. I nisu jedino tamo korištene kao zaštita i izolator. Njima su se znale oblagati kuće uz obalu u Galiciji, iz istog razloga: dobro štite od morske vlage.

Kao i školjkasta fasada, i njezino je ime novija tvorevina. Ono, dakle glasi, kapela San Sebastián, no to ime nosi od 19. stoljeća i spomenutog preuređenja. Od tada je posvećena Gospi Karmelskoj, zaštitnici pomoraca, putnika i ribara.

No, u originalu je ova crkvica vrlo jednostavnog interijera bila posvećena svetom Haralampiju. Otuda dolazi jedno od imena kojim je i danas neki zovu: kapela svetog Haralampije. Sveti Haralampije bio je ranokršćanski svećenik i mučenik koji je navodno umro u 113. godini života, a imao je brojne iscjeliteljske moći. Nosio je nadimak ‘gospodar svih bolesti’.

No, i Jakobova kapica ima posebno značenje. Ona je postala simbolom Svetog Jakova, ali i hodočasnika koji se otisnu na Put svetog Jakova, odnosno Camino de Santiago.

„Jakobova kapica povezana je s nekim legendama koje joj pripisuju ljekovita svojstva, poput one vezane uz apostola Jakova. Ona govori da je svetac tražio školjku sličnu onoj koju su hodočasnici donosili nakon prolaska kroz Compostelu kako bi izliječio grlo. Od tada su, u znak sjećanja na slavnog apostola, srednjovjekovni hodočasnici odlučili prišiti Jakobove kapice na svoje ogrtače i šešire“, navodi isti izvor.

Po ljekovitosti je poznat i sam otok A Toxa, i to po svojim termalnim vodama i ljekovitom blatu. Čak mu je i u značenju imena ‘blatno mjesto’. Ljekovitost otoka, koji je s kopnom spojen mostom iz 18. stoljeća, otkrivena je sasvim slučajno. Navodno je jedan čovjek odlučio na otoku, kojeg su nekada tamošnji ljudi koristili za ispašu stoke, ostaviti svog bolesnog magarca. Nije ga želio ubiti i rezonirao je da će ovaj ionako podlegnuti bolesti.  Nakon nekog vremena se vratio, s namjerom da zakopa njegov leš, no magarca je zatekao čilog i zdravog kako se igra u blatu.

Njegove rane na koži, zbog kojih je ovaj pomislio da mu slijedi neizbježna smrt, zarasle su, a koža mu je sjajila. Izliječio se tako da se valjao po tamošnjem ljekovitom blatu. Ne zna se je li ta priča istinita, no ono što se zna je da su ljudi počeli koristiti ljekovite moći otoka krajem 19. stoljeća, a 1899. godine tamo je osnovano i lječilište… Danas slovi za jedan od najslavnijih otoka u Galiciji, a pretvorio se i u turističku atrakciju.