Jeste li znali da i Istra ima svoju pustinju? Ovo neobično carstvo lapora izgleda kao da se nalazite na drugom planetu

Gobi, Namib, Sahara, Atacama… To su velikani pa Hrvatska sa svojim pustinjama, koje su u usporedbi s ovim gorostasima tek zrnca pijeska, definitivno nije lokacija gdje ćete džipovima voziti po dinama ili pak se diviti nepreglednosti i nemilosrdnosti golih stijena i ništavila. Jednostavno nismo takva zemlja. No, to ne znači da nemamo pustinjskih čuda u malom, a jedno od takvih nalazi se upravo u Istri. Istarska pustinja poznata je i pod imenima Pisak, Kalanki te Calanchi di Sterna, a riječ je nevjerojatnom fenomenu koji u Hrvatskoj, zemlji zelenila i plavetnila, očarava svojim sivilom i nesvakidašnjim izgledom.

Istarska pustinja nalazi se kod sela Šterna, u blizini Grožnjana, koje se nalazi na brežuljkastoj visoravni između sela Marušići i Oprtlja. Danas, navode na portalu Colours of Istria, slovi za “nezaobilaznu atrakciju sjeverozapadne Istre, idealnu za male i velike istraživače”. No, nije to uobičajena pustinja – Istarsku pustinju čine dine lapora ili tašela, što je siva ili žućkasta sitnozrnata sedimentna stijena sastavljena od kalcita i gline. Dakle, kao što piše Glas Istre, po dinama ćete hodati a da vam se obuća i odjeća ne napune pijeskom jer Piski su – pustinja bez pijeska.

Lapor nije rijetkost u Istri i na tom ćete poluotoku često naići na dijelove prirode u kojima će lapor imati glavnu riječ. No, Istarska pustinja jedino je mjesto koje se može pohvaliti značajnijom koncentracijom tako oblikovane stijene i to na većoj površini. Naime, njezine se dine protežu na površini od najmanje 10 hektara, najvećim dijelom na području naselja Šterna. Samo područje pustinje može se pak podijeliti u dva dijela – prvi dio pustinje broji 120 s 40 metara, a zatim se ona u, svom drugom dijelu, nastavlja pružati u duljini od još kojih 200 metara.

Uz pustinju obično vežemo i nedostatak vode pa je ova Istarska posebna i po tome. Naime, izvor vode nalazi se upravo u naselju Šterna, a zahvaljujući toj činjenici ono je dobio i ime. Dapače, nazivali su ga i „grožnjanskom cisternom“ zbog nepresušnog izvora vode. Samo naselje prvi put se spominje 1102. godine, a prva stvar koja zapne na oko u tom naselju, u kojem živi 30-ak ljudi, jest župna crkva sv. Mihovila iz 1746. godine s nešto mlađim zvonikom. Upravo od tamo možete pješice doći do istarske pustinje, i to puteljkom koji vodi od te crkve, navodi Colours of Istria.

Šterna i tamošnja Istarska pustinja jedan je od najboljih primjera onoga što se naziva Sivom Istrom. Taj nadimak dolazi upravo iz činjenice da se diljem središnje Istre često mogu pronaći naslage fliša, koji pak je mješavina pješčanika i lapora. Također, laporasto je tlo vrlo povoljno za uzgoj vinove loze, pa ne čudi što je Istra poznata po istom. Istarska je pustinja, dakle, najveće područje nezaraslog fliša.

Nakon što se istražili pustinju, u okolici čeka još potencijalnih atrakcija. U blizini se nalazi i ponor i slap Butori, dobrano vrijedan istraživanja. Područje, veličine 50 s 30 metara, krasi i malo jezero koje formira spomenuti slap, a sama voda iz jezera, između stijena, nestaje u ponoru dubokom 223 metra, najdubljem u tom dijelu Istre. Ponor Butori nalazi se blizu mjesta Šterna, na cesti koja povezuje Buje i Oprtalj. Posjet ne uključuje fizički napor jer se ponor nalazi u blizini ceste. Čim parkirate krećete stazicom koja obilazi ponor, osiguran visokom ogradom. Ulaz u ponor je slobodan, a nakon što prođete ogradu doći ćete na uređenu stazu s rukohvatom, tako da je spuštanje sigurno i za najmlađe.

Nakon takvih susreta s prirodom, preporučujemo i ‘skok’ do obližnjeg Grožnjana, srednjovjekovnog gradića koji je poznat kao grad umjetnika i glazbe. Šarmantni je to gradić prepun zbivanja, savršen za šetnjicu po njegovim popločenim ulicama i istraživanjem umjetničkih galerija i ateljea, kojima grad obiluje. Jedno od mjesta koje u tom mjestašcu ne bi trebalo zaobići svakako je i barokna palača Spinotti, a nikako ne zaboravite uživati ni u pogledu na okolicu koji se pruža iz Grožnjana.