Drava je promijenila tok i preko noći preselila čitavo mjesto u drugu hrvatsku regiju! Nekada je pripadalo Međimurju, a danas je dio Podravine

Kad razmišljamo o granicama između hrvatskih regija, često previdimo činjenicu da postoje mjesta čiju je povijest ispisala priroda i to puno bolje od bilo kojeg čovjeka. Jedno takvo je pitoreskni Legrad, smješten na krajnjem sjeveru Hrvatske, u srcu Koprivničko-križevačke županije, tamo gdje se Mura ulijeva u Dravu. Sudbinu mu je prije više od tri stoljeća odredila upravo rijeka. Naime, nakon što je Drava promijenila korito, Legrad je doslovce “preseljen” iz Međimurja u Podravinu.

Do početka 18. stoljeća nalazio se na međimurskoj strani Drave. Bio je jedno od najvećih i najvažnijih naselja tadašnje županije Zala, a zahvaljujući položaju na rijekama, živio je od trgovine, riječnog prometa, ribarstva i brojnih obrta. Krajem 17. stoljeća Legrad je imao više od 3000 stanovnika i bio jedno od najvećih naselja sjeverozapadne Hrvatske.

No 1710. godine dogodilo se nešto nesvakidašnje. Nakon dugotrajnih oborina Drava je toliko nabujala da je kroz jedan meandar probila novi, kraći put. Umjesto dotadašnjim koritom, počela je teći drugačijim smjerom, a Legrad se preko noći našao na desnoj, podravskoj obali Drave.

Samo mjesto prvi put spominje se još 1384., a tijekom 15. stoljeća dobiva status trgovišta (oppiduma). U 16. stoljeću ulazi u posjed Zrinskih, koji ondje grade sjedište Legradske, odnosno Međimurske kapetanije, a podižu i protuosmansku utvrdu. Nedaleko od Legrada nalazila se i utvrda Novi Zrin, važno obrambeno uporište protiv Osmanlija u 17. stoljeću.

Zbog povoljnog položaja na ušću Mure u Dravu, naselje je bilo i važno trgovačko središte. Razvijali su se brojni cehovi, trgovina riječnim putovima, ribarstvo, mlinarstvo, ali i zlatarstvo jer se upravo ondje nakon visokih vodostaja iz riječnog pijeska ispiralo zlato.

Nakon što je promjena toka Drave Legrad “preselila” u Podravinu, s druge strane novog riječnog toka, odnosno na mađarskoj strani, ostali su Legradska gora, područje svetog Mihovila te vinogradi koje su stoljećima obrađivali upravo Legrađani. No veza s povijesnim dijelom nije prekinuta. Od 1994. dvaput godišnje organizira se tradicionalni prijelaz preko Drave prema Mađarskoj, kojim se njeguje prijateljstvo dviju obala.

Sudionici prelaze rijeku kod Halaš Čarde te odlaze do crkvice sv. Mihovila na Legradskoj gori, gdje se služi sveta misa te održava susret Hrvata i Mađara. Osim toga, svake godine u povodu blagdana sv. Ane organizira se i jednodnevni malogranični prijelaz Legrad – Őrtilos. Tad brojni posjetitelji brodom prelaze Dravu, idu na misu, a potom se druže uz tradicionalnu gastronomiju i kulturno-umjetnički program s obje strane granice.

Zanimljivo je i da je Legrad u drugoj polovici 19. stoljeća dobio željezničku postaju koja se nalazila na današnjoj mađarskoj strani Drave, a sve donedavno nosila je naziv Legrad. Danas je ovo mjesto poznato i po iznimnim prirodnim vrijednostima. Smješteno na ušću Mure u Dravu, jednom od rijetko očuvanih ušća nizinskih rijeka u Europi, okruženo je ornitološkim rezervatom Veliki Pažut, jezerom Šoderica te brojnim staništima koja privlače ljubitelje promatranja ptica, ribolova i biciklizma.