Kilogram ove kave stoji i do 500 eura: proizvodi se od izmeta životinje, a proces proizvodnje izaziva brojne kritike

Obično se za naftu kaže kako se radi o crnom zlatu, no zasigurno je i nemali broj onih koji bi se složili kako je vrući crni napitak bogatog okusa u kojemu možemo prepoznati note karamele, čokolade, orašastih plodova, voća, začina, pa čak i cvijeća, različite kiselkastosti i gorčine pravo crno zlato. Osobito ujutro, kad nam nakon buđenja prvi sip na nepcu razigra trnce niz kralješnicu. Naravno, govorimo o kavi kojom se, nakon nafte, globalno najviše trguje. No, jeste li se ikad zapitali koja je najskuplja kava na svijetu? Cijena bi vas mogla iznenaditi jer za kilogram ovog „zlata“ potrebno je izdvojiti nekoliko stotina eura.

Iako zvuči nevjerojatno, upravo to je priča o kopi luwak, jednoj od najpoznatijih i najskupljih kava na svijetu. No, iza njezine visoke cijene krije se složena priča o tradiciji, egzotici, ali i brojnim kontroverzama. Naime, Kopi luwak dolazi s prostora Indonezije, Filipina i Vijetnama, a dobiva se od zrna kave koje pojede cibetka, mala životinja nalik mački. Nakon što kava prođe kroz probavni sustav životinje, enzimi u želucu djelomično fermentiraju zrna, mijenjajući im kemijski sastav. Prema riječima poznavatelja, upravo taj proces daje kavi poseban, blagi okus bez gorčine. Zrna se potom pažljivo skupljaju iz izmeta, peru, suše i prže.

Cijena? Od nekoliko stotina do nekoliko tisuća eura po kilogramu, ovisno o kvaliteti i porijeklu. U mnogim kafićima diljem svijeta, jedna šalica ove kave može doseći i 50 do 100 eura, što je čini pravim simbolom luksuza.

Ipak, upravo zbog svoje cijene i neobičnog načina proizvodnje, kava kopi luwak je postala i predmetom kritika. Naime, brojne organizacije za zaštitu okoliša i životinja upozoravaju na sve prisutniju praksu uzgoja cibetki u kavezima, u kojima se životinje hrane isključivo kavom, što dovodi do patnje i loših uvjeta života. U svom prirodnom staništu cibetke same biraju najzrelije i najkvalitetnije plodove kave, no na farmama taj prirodni proces nestaje, a s njime i kvaliteta konačnog proizvoda.

Pitanje koje se sve češće postavlja jest: plaća li se kod kopi luwaka doista za jedinstveni okus ili za priču koja ga prati? Mnogi stručnjaci za kavu tvrde kako na tržištu postoji mnogo drugih, prirodnijih i kvalitetnijih kava koje postižu vrhunske arome bez ikakvih životinja u procesu.

Visoka cijena kopi luwaka prvenstveno je rezultat njezine rijetkosti, a ne nužno vrhunske kvalitete koju biste očekivali za takav luksuzni proizvod. Budući da se proizvodi neuobičajenim i dugotrajnim procesom, količine koje dolaze na tržište svake godine izuzetno su male. Upravo ta ograničena dostupnost čini je jednom od najskupljih kava na svijetu, iako među ljubiteljima kave postoje podijeljena mišljenja o stvarnoj vrijednosti njezina okusa.

Prema dostupnim podacima, 10 grama ove kave može stajati i do 15 eura, dok se pola kilograma prodaje za iznose između 100 i 500 eura, ovisno o podrijetlu i načinu prerade. No, iako su ove cifre impresivne, kopi luwak više nije jedina na tronu kada su u pitanje najskuplje kave na svijetu. Naime, posljednjih godina na tržištu se pojavljuju egzotične kave poput Black Ivory, koja se proizvodi pomoću slonova, kao i rijetke sorte poput panamske Geishe, čije cijene na aukcijama znaju premašiti i cijene kopi luwaka.

S osmanskim osvajanjima kava se proširila Europom – najprije postaje svakodnevni napitak u Turskom carstvu. U drugoj polovici 16. stoljeća stiže i u Veneciju, a poslovi se na jugu kontinenta počinju sklapati – uz šalicu kave. U Europi u kojoj se u to vrijeme pije uglavnom čaj, nazvana je „arapskim vinom“, a kako je arapska riječ za vino ‘ghahweh’, moguće je kako otuda potječe i njezino ime. Drugi smatraju kako je ipak nazvana po etiopijskoj provinciji Kaffa.

Kava je više puta bila zabranjivana. Još početkom 16. stoljeća zabranjena je u Meki, Kairu, cijelom Egiptu i Etiopiji zbog njezinih stimulativnih svojstava. Tek su neredi na ulicama doveli do toga da se opet može slobodno konzumirati. U Turskoj ju je zabranio sam sultan, jer je smatrao da njegovi podanici previše vremena ‘troše’ na ispijanje kave, a u Europi su je pokušali zabraniti konzervativni talijanski vjernici.

S obzirom na to da dolazi s Istoka, smatrali su kavu pićem nevjernika, čak i samog sotone. Srećom, papa Clement VIII nije bio sklon zabrani bez da kuša taj ‘vražji’ napitak, a nakon kušanja, očito kao čovjek dobrog ukusa, Clement VIII odustaje od zabrane. Sredinom 17. stoljeća u Veneciji je otvorena prva kavana.

Britanski muževi nerijetko su vrijeme provodili u kavanama umjesto kod kuće, pa su njihove žene 1674. godine pokrenule peticiju za zabranu ovog napitka i povratak muževa njihovim domovima. Iz Nizozemske se kava širi u indonezijske kolonije, osobito na Javu. Sadnica Coffea arabica se dočepao i sam Luj XIV. koji ju je želio uzgajati u Francuskoj, ali francuska klima biljci nije odgovarala pa ih je poslao na francuske posjede na Karibima. Već je polovicom 18. stoljeća na Martiniqueu posađeno više od 15 milijuna grmova kave.

S Martiniquea kava je stigla i u Latinsku Ameriku gdje je našla podneblje vrlo slično onome odakle je krenula – Istočnoj Africi. I doživjela svoj uzlet, osobito u Kolumbiji i Brazilu! Na kraju, plantaže kave posađene su i u Africi (Tanzaniji, Keniji, Angoli i Madagaskaru), na kontinentu s kojeg je krenula osvojiti svijet. Tako je kava postala prva poljoprivredna kultura koja je osvojila cijeli svijet i koju danas piju na svim kontinentima, u svim državama i gradovima.