Njegove recepte obožavaju deseci tisuća ljudi, ali Antonio najviše voli jednostavnu, domaću hranu: “Nema do ribe, češnjaka i malo vina”

„Ljudi, jedite više ribe. Kažete da se ne možete od toga najesti? Pa nemojte biti proždrljivi!“ Ovo su riječi koje su me na Instagramu natjerale da zastanem (jer i sama baš rijetko pripremam ribu), pogledam cijeli video i zapratim mladog kuhara koji iza njih stoji. A to je Istrijan Antonio Brajković, koji na društvenim mrežama dijeli niz zanimljivih recepata. Nekad jednostavnih, nekad kompliciranijih, ali uvijek u svom prepoznatljivom stilu i riječima iz kojih isijava ljubav prema hrani i kuhanju. Antonio je u svom pretrpanom rasporedu pronašao vremena za intervju s Gastro Koferom i otkrio nam kako se zaljubio u kuhanje i kako balansira rad u restoranu sa snimanjem sadržaja za društvene mreže.

Antonio je 25-godišnjak podrijetlom iz rudarskog sela Štrmac u Istri, mama muje Čehinja, a trenutna adresa u Bujama. Radi u restoranu hotela San Canzian, snima sadržaj za društvene mreže s prepoznatljivim frazama kao što su „Let’s cook“ i „jaka priča“, a stigne povremeno i otići u teretanu i odraditi trening. Raspored mu je popunjen od jutra do kasno navečer, ali njemu to ne smeta. To je oduvijek želio i radi, kako kaže, stvarno ono što voli.

A kuhati je volio oduvijek. Još je u osnovnoj školi pripremao za prijatelje američke palačinke i frigane lignje, pa kad je došlo vrijeme za nastavak školovanja nije puno dvojio. Iako je razmišljao da upiše neki umjetnički smjer, išlo mi je crtanje i imao je smisla, ipak je upisao za kuhara.

„Stvarno sam volio kuhati. Išao sam na praksu čak i kad nisam morao, mislim da sam u godinu dana skupio prakse za sve tri godine školovanja,“ smije se Antonio, koji je u početku kuhao marende za radnike, grah, jotu, tripice, dolazio je na praksu i kad nije trebao, čak i vikendima. Kasnije je imao priliku raditi i u većim hotelima i objektima, u kojima je uglavnom rezao povrće, radio dresinge, učio i upijao. Nakon drugog razreda srednje odradio je i sezonu na brodu, i tako, malo-pomalo, i prije završetka školovanja stekao veliko iskustvo u koje je uložio sate i sate marljivog rada.

Prva veća prilika otvorila mu se kad se u Labinu otvorio do danas najbolji gradski hotel, Peteani, s odličnim restoranom. Tamo je krenuo na praksu, naučio raditi domaće pašte, umake, radio je sve, čak i prao suđe. I, sad ste već shvatili, dolazio i kad nije morao, gladan znanja, kuhanja i prilika.

Sve do 21 godine radio je i po 15 sati dnevno, jednu smjenu u Labinu, a drugu u drugom hotelu istog vlasnika. U Peteaniju su ga gosti već znali po imenu i naručivali baš njegovu paštu. No on je bio željan znanja i iz visoke gastronomije, išao je na radionice Michelin kuhara i čekao svoju priliku. Ona mu se otvorila kad je naišao na oglas da San Canzian traži osoblje. Prijavio se, krenuo od ručka i najjednostavnijih zadataka, no brzo se dokazao, uklopio i postao nezamjenjiv dio tima. Tima koji izrazito voli i cijeni i o kojem ima samo riječi hvale.

Jedan njegov pomalo luđački plan poremetila je korona. „Planirao sam otputovati u Dansku, pojaviti se na vratima Nome i tražiti da radim tamo kod Renea Redžepija. Valjda bi me primilo,“ smije se Antonio koji u Dansku ipak nije otišao. Ali je zato krajem 2023. ostvario svoju drugu ideju: počeo je snimati sadržaj za društvene mreže.

„Uvijek mi se sviđala montaža, editiranje videa, htio sam to probati. Prvi recept koji sam snimio bila je konfitirana ljutika, par kadrova, za probu. Nakon par videa kolegica mi je rekla da moram imati uvod i neku prepoznatljivu frazu, ja sam krenuo snimati bez ideje i samo sam spontano u kamenu rekao „Let’s cook!“ i dignuo ruku da pokažem biceps. I eto, ostalo je do danas,“ kaže kroz smijeh mladi Istrijan. Prvi video s njegovom prepoznatljivom frazom bio je za brancina u pećnici kojeg je sprema za marendu. Prvih je desetak videa snimio u San Canzianu, a sad snima kod kuće.

„Nakon desetak videa svidjelo mi se snimanje i odlučio sam: snimit ću ih sto i vidjeti što će biti, hoće li mi se isplatiti. Dva i pol mjeseca godišnjeg sam posvetio i snimanju i prešao sam 20 tisuća pratitelja prije nego sam objavio 60. video. Neke sam dane snimao i po 5,6 videa,“ govorio nam Antonio Brajković, koji danas ima više od 80.000 pratitelja na Instagramu, više od 70.000 na Facebooku, a na Tik Toku u njegovim receptima uživa gotovo 55.000 ljudi.

Među njegovim receptima pronaći ćete sve, od piletine koju svi imamo u zamrzivaču, do profinjenijih namirnica poput hlapa. U svakom videu ističe važnost fine, domaće namirnice, promovira kuhanje s puno povrća, daje savjete za bolji okus, priprema poznata jela na neki novi i drugačiji način. A on sam ipak najradije jede našu domaću hranu, malo ribe, češnjaka, vina…

„Nikad neće biti bolje hrane od ove naše domaće. U tome baš uživam, volim jesti prstima, isprljat se. Fine dining je izlazak i doživljaj, kao da ideš u kazalište, to nije nešto što se jede svaki dan,“ kaže Antonio i otkriva nam svoje najdraže jelo: knedle sa šljivama i frigani kalamari (lignje) jer su to okusi koje pamti iz djetinjstva.

Kad se radi o budućnosti, Antonio je svjestan da ima još puno toga za naučiti. Nastavlja balansirati rad u restoranu i svoj „Let’s cook“ svjestan da je teško oboje gurati na nekoj najvišoj razini. „Ako želiš biti vrhunski chef tome moraš biti sto posto posvećen, to ti mora biti na prvom mjestu i moraš biti svjestan da nećeš imati puno slobodnog vremena.

Kad je krenulo s snimanjem dobio sam dosta suradnji i puno mi je ljudi reklo da sam lud što i dalje radim u restoranu. Ali u San Canzianu me drže kolege, prijatelji, volim raditi u kuhinji,“ kaže Antonio, koji je zbog društvenih mreža odustao od nekih pozicija na poslu i sad radi samo popodnevne smjene, a prijepodne snima, montira i objavljuje. Uz pokoji trening, to je jedino što stiže, ali to je put koji si je zacrtao i od kojeg ne odustaje.

„Ja znam fino skuhati i većinu će se moje kuhanje svidjeti, ali imam još jako puno toga za naučiti,“ kaže ovaj marljivi mladi Istrijan koji nam je dao i recept za oradu s početka priče. Let’s cook!