Dalmatinsko selo zamrznuto u prošlosti okružuju mistične spilje: zovu ga otočnim Betlehemom i ima svoju jedinstvenu tortu
Slikovito kameno selo Dol nalazi se na Braču, oko dva kilometra od mora i pravi je spomenik tradicionalnoj otočnoj arhitekturi

Kamene kuće uredno nanizane uz cestu, duh nekih prošlih vremena i selo koje kao da je ostalo zaleđeno u prošlosti. To su prve misli koje su nam prošle glavom kad smo se približili pomalo neočekivanoj atrakciji otoka Brača, onoj za koju su nam baš svi rekli da moramo vidjeti. A kad je selo sa stotinjak stanovnika, koje čak i ne leži na moru, toliki hit, razmišljali smo, mora da skriva nešto zaista posebno. I zaista, selo Dol na Braču pravi je, živi spomenik otočnom životu, mjesto s prekrasnim pogledima, izvrsnim konobama, mjesto u kojem se uživa polako i opušteno.
SELO SA STOTINJAK STANOVNIKA UDALJENO OKO DVA KILOMETRA OD MORA
Selo Dol nalazi se u dolini nedaleko od Postira i udaljeno je oko dva kilometra od tog poznatog otočkog mjesta, pa samim time i mora. Srednjovjekovno je to selo koje je prije stotinjak godina bilo dom za više od 700 ljudi, a danas ih je, prema posljednjem popisu, ostalo tek nešto više od sto. Mjesto je spoj netaknute prirode i ljudske kreativnosti, prava oaza mira, koju ne narušavaju ni turisti koji ga u sve većoj mjeri otkrivaju.
JEDAN OD FENOMENA DOLA SU ŠPILJE UZ KOJE SE VEŽE I LEGENDA O VIVERIMA
Selo nije veliko i idealno je za istraživanje pješice, u laganoj šetnji, a oni koji vole hodati do njega mogu i uređenim putevima i stazama koje kreću iz raznih smjerova, a najčešći je put iz Postira. Čim stignete u selo ugledat ćete stare, tradicionalne kuće prekrivene kamenim pločama, ali i špilje u kojima su ljudi nekad živjeli, a danas ih koriste kao spremišta i skloništa za životinje.
Te prirodne i plitke špilje jedan su od fenomena po kojima je selo Dol poznato, a neki su ga zbog njih čak nazvali bračkim Betlehemom. Uzdižu se nad udolinom s obje strane i poput prirodne utvrde okružuju selo. Ima ih oko trideset, obrasle su mediteranskim raslinjem i čine zaista jedinstven prizor. Uz njih se veže i legenda o viverima, mističnim bićima koja se skrivaju u špiljama, noću stvaraju prepoznatljiv huk i čuvaju selo s visoravni.
SELO DOL IDEALNO JE OBIĆI PJEŠKE, U LAGANOJ ŠETNJI
U Dolu nećete naći ogromne crkve i spomenike, njegova je arhitektura spomenik tradicionalnoj dalmatinskoj gradnji i otočkom životu. Crkva blažene djevice Marije, mala crkvica svetog Petra, Čelinjok, Kuća hrapoćuše samo su neka od mjesta koja možete vidjeti u laganoj i opuštenoj šetnji.
A što je ta hrapoćuša, koja se stalno spominje kad se priča o Dolu? „Špilje su nastale u crvenkastim stijenama zrnatog kamena hrapoćuše (breča) koji se koristio kao građevinski materijal,“ objašnjava se na stranici TZ Postira, a upravo je po tom kamenu nazvana i tradicionalna dolska torta, koja se ne priprema nigdje drugdje – hrapoćuša.
KONOBA U STAROM KAŠTELU S ČIJE TERASE PUCA POGLED SVE DO MORA
U selu postoji više opcija za smještaj i nekoliko odličnih konoba u kojima možete uživati u tradicionalnim dalmatinskim jelima i osjetiti duh starih vremena. Jedna je konoba Toni, druga Kaštil Gospodnetić za koji smo se mi odlučili, a nešto niže naići ćete na Agroturizam Hrapoćuša. Svi imaju odlične ocjene i preporuke, a Kaštil Gospodnetić za koji smo se mi odlučili oduševio nas je pogledom s terase, ljubaznim djelatnicima i fantastičnom hranom. Imajte na umu da je stol potrebno rezervirati i unaprijed najaviti ako ćete jesti peku ili neki drugi specijalitet.









