Najljepši i najpoznatiji park na Kvarneru skriva egzotične biljke iz cijelog svijeta te je idealno mjesto za romantične šetnje

Opatija, s razlogom prozvana „kraljicom Jadrana“, već više od stoljeća i pol očarava putnike elegancijom, arhitektonskim biserima i jedinstvenim mediteranskim ugođajem. Smještena u podnožju moćne Učke, s pogledom na plavetnilo Kvarnerskog zaljeva, izrasla je u simbol luksuznog odmora i profinjene atmosfere. Među vilama i hotelima koji svjedoče o slavnim danima austrougarske aristokracije posebno mjesto zauzima Park Angiolina, najljepša i najpoznatija zelena oaza grada, mjesto u kojem priroda i povijest stvaraju savršenu kulisu za romantični doživljaj Opatije.

Šetajući sjenovitim stazama Angioline, lako je zamisliti kako su se ovim prostorom nekoć kretale dame u raskošnim haljinama i gospoda s cilindrima, u potrazi za predahom od ljetne žege ili pak za prigodom da budu viđeni. Taj bajkoviti park usko je povezan s vilom Angiolina, reprezentativnim ljetnikovcem iz 1844. godine koji je ubrzo postao središte društvenog života tadašnje elite.

Oko vile se polako oblikovao raskošan perivoj koji će kasnije izrasti u park kakvog poznajemo danas. U njegovu su ozračju gosti iz visokih krugova uživali na svečanim prijemima, dok su egzotične biljke stizale iz udaljenih krajeva svijeta. Upravo ta raznolikost i otvorenost prema novim utjecajima udahnule su Angiolini duh botaničkog vrta i učinile je jednim od najprepoznatljivijih simbola Opatije.

Kraj 19. stoljeća bio je razdoblje u kojem se Opatija pretvarala u mondeno središte Europe, a park Angiolina dobio je izgled dostojan ugleda grada. Umjesto skromnog vrta oko vile, prostor je prerastao u raskošni perivoj u kojem se svaka staza i svaka cvjetna gredica oblikovala s posebnom namjerom.

U tom je razvoju ključnu ulogu odigrao Carl Schubert, čovjek čija je bečka škola oblikovanja parkova u Opatiju donijela europski sjaj. Njegovim rukopisom park je dobio elegantne rondela kompozicije, cvjetne površine koje naglašavaju egzotično drveće te ugođaj skladno uređenog prostora. Ta promišljena arhitektura prirode i danas oduševljava posjetitelje, jer Angiolina je zadržala onu finu ravnotežu između uređenog i prirodnog koja joj daje bezvremenski šarm.

Na gotovo tri hektara raskošnog zelenila smjestilo se pravo bogatstvo flore, odnosno više od 120 različitih biljnih vrsta. Među njima se ističu ginkgo biloba, golemi mamutovac, kalifornijski cedar i neobična japanska banana, dok mirisni lovorovi gajevi daju parku prepoznatljiv mediteranski ugođaj. Posebnu čar pružaju kamelije, cvjetovi koji su postali zaštitni znak Opatije. Njihova raskošna cvatnja svake godine pretvara perivoj u scenu dostojnu razglednice te privlači šetače, zaljubljenike u prirodu i fotografe koji u Angiolini traže i pronalaze savršene kadrove.

Obalno šetalište Franza Josepha I., poznatije pod romantičnim imenom Lungomare, vijuga upravo kroz Park Angiolina te posjetiteljima pruža jedinstvenu priliku da u istoj šetnji uživaju u mirisu mora i raskoši zelenila. Ova legendarna šetnica dugačka gotovo 12 kilometara povezuje Volosko, Opatiju i Lovran, a upravo u Angiolini otkriva svoj najslikovitiji dio.

Unatoč svim preinakama i povijesnim mijenama, Park Angiolina ostao je vjeran svojoj izvornoj koncepciji. Gotovo dva stoljeća čuva svoju prepoznatljivu ljepotu i danas stoji kao zaštićeni spomenik parkovne arhitekture, ali i kao prostor u kojem se skladno isprepliću povijest, priroda i duh Opatije. Svaka šetnja njegovim sjenovitim stazama podsjetnik je na slavne dane grada, a istodobno prilika za bijeg od užurbanosti, trenutak mira u zelenilu i dodir elegancije koja Opatiji daje njezin kraljevski sjaj.