Ivana i Domagoj preselili su se iz Zagreba u malo dalmatinsko selo i proizvode vrhunska vina: “Sve radimo ručno, od uklanjanja korova do završnog gutljaja”

Moćna, kompleksna, a opet elegantna i iznimno cijenjena. Ovako se najčešće opisuju Babić vina. A jedno od najboljih koje Hrvatska trenutačno ima dolazi iz boutique vinarije Prgin, koju možete pronaći u srcu Šibensko-kninske županije, točnije u mjestu Bilini, smještenom poviše pitoresknog Primoštena. Upravo ondje Ivana Prgin Horvat (45) sa suprugom Domagojem prije deset godina počela je proizvoditi vrhunski Babić, čuveno vino od autohtone dalmatinske sorte crnog grožđa. Ovo je inspirativna priča o njihovom uspjehu.

Sve je počelo s Ivaninim ocem Goranom, koji je, uz jedan mali vinograd naslijeđen od rođaka, otkupio još zemlje i posvetio se upravo vinogradarstvu. ”Tata je rodom iz Primoštena pa sam ondje provela velik dio djetinjstva i mladosti. Nažalost, danas je sve teže pronaći ljude koji bi bili voljni obrađivati vinograde i bojimo se da bi ta primoštenska tradicija u budućnosti mogla nestati. To je izuzetno težak posao, za koji smo suprug i ja isprva mislili da ćemo ga raditi sa strane, no kako je vrijeme prolazilo, posvetili smo mu se u potpunosti”, kaže nam naša sugovornica.

Njezino prvoklasno grožđe uzgaja se u legendarnim vinogradima Bucavac, koji su proglašeni nepokretnim kulturnim dobrom, a specifični su po tome što su loze u njima okružene stoljetnim, plitkim suhozidima. Zbog jedinstvenog izgleda često ih uspoređuju s kamenom čipkom, što na prvu možda zvuči pomalo bajkovito i romantično, no rad u njima sve je samo ne jednostavan.

Naime, spomenuti vinogradi mogu se obrađivati isključivo ručno jer je pristup svakoj vrsti stroja ondje onemogućen. Prinosa je jako malo, a posla iznimno puno, ali baš zato je grožđe Babića s Bucavca, koje Ivana opisuje kao zlata vrijednu sirovinu, jedno od najcjenjenijih u Hrvatskoj.

Puno sunca i malo oborina pokazali su se idealnima za primoštenski Babić vinarije Prgin. ”Za rad u vinogradu zadužen je suprug Domagoj, koji s dva pomagača obrađuje oko 20.000 loza. Imate motičicu ili vlastite ruke i to je to, čupate travu, korov, okopavate, štitite lozu… Kad se radi, radi se. Najteže je u svibnju i lipnju, tad se u vinogradima bude od zore pa sve dok vam to sunce dopusti, na vrlo zahtjevnom terenu od kojeg su odustali čak i magarci, ali eto, mi smo svejedno krenuli baš tim putem”, govori Ivana.

Muža i nju krajem prosinca i u siječnju čeka rezidba, no najvažniji dio posla u vinogradu odnosi se, naravno, na berbu. Tad im u pomoć priskoče i prijatelji iz sela, nakon čega se radne akcije sele u podrum, gdje vino završava u drvenim bačvama. ”U ovom poslu baš i nema puno romantike, ali zato je osjećaj koji te preplavi na samom kraju, kad napokon kušaš proizvod koji si sam stvorio, kad ga podijeliš s drugim ljudima i oni se oduševe, neprocjenjiv”, kaže nam naša sugovornica.

Zbog potpune posvećenosti svojoj boutique vinariji, Ivana i Domagoj odlučili su se preseliti iz Zagreba u Primošten. Naime, 2019. u najam su dobili zgradu stare škole u Bilinima u primoštenskom zaleđu, u koju su preselili proizvodnju, otvorili kušaonicu i posvetili su enoturizmu. Osim crnog vina Babić, proizvode i Opolo te autohtoni bijeli Debit. Maksimalan kapacitet vinarije Prgin iznosi oko 20.000 boca godišnje, s tim da je glavni fokus na kvaliteti, koja je iz godine u godinu sve bolja i bolja.

Njihov Babić proizvodi se uz minimalne intervencije, važna im je spontana fermentacija kako bi se odlike terroira osjetile u mirisu i svakom gutljaju. Godinu dana odležavaju ga u hrastovim bačvama, a trenutačno na tržištu imaju berbu 2019. ”Naši vinogradi specifični su po tome što su gotovo u cijelosti u kamenu i bez zemlje. Blizina mora, salinitet i puno sunca tijekom godine daju jako male prinose, oko pola kilograma po lozi, ali zato je sirovina vrlo koncentrirana.

No iako suho, čitavo ovo područje zadržava svježinu, tj. kiselinu pa naše Babić vino ima vrlo mekane tanine, pitko je, fino, živahno, voćno, mekano, elegantno, kompleksno i dugotrajno”, objašnjava nam vlasnica ove sve popularnije primoštenske vinarije.

Inače, Ivana je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završila povijest umjetnosti i komparativnu književnost, no umjesto u struci, radila je u marketingu i jednoj šibenskoj tvrtki koja se bavi nautikom, dok je suprug Domagoj bio profesor povijesti u školi. Vlasnica boutique vinarije Prgin neko vrijeme živjela je i u Londonu, gdje se bavila glazbom, obrazovala, svirala u pubovima… Danas u svojoj maloj oazi u Primoštenu organizira jazz večeri. Kombinacija vina i odlične glazbe pokazala se kao pun pogodak, mjesta na terasi skoro uvijek su rezervirana, a gosti oduševljeni.

Iako je u zimskim mjesecima zatvorena, kušaonica vinarije Prgin organizirat će zanimljive adventske radionice, a za posjetitelje će biti otvorena od ožujka ili travnja pa sve do kraja listopada. Esenciju kamena i sunca, koja se osjeti u svakoj kapljici Ivaninih i Domagojevih pažljivo odnjegovanog vina, ljudi itekako prepoznaju i rado im se vraćaju. I to je daleko najljepše priznanje za njihov rad.

”Prednosti života u malom mjestu su ogromne, pogotovo za obitelji s djecom. Naravno, sve je lakše kad imate posao koji vas ispunjava i zadovoljava. A mi smo si u Primoštenu stvorili jako lijepu, dobru i prije svega zdravu bazu. Imamo čist zrak, more, puno vremena provodimo vani, manje je stresa, djeca su nesputana, druže se i igraju s vršnjacima… Neka tako i ostane”, zaključuje Ivana, čija vrhunska vina zasluženo postaju jedan od najboljih ambasadora Primoštena u svijetu…