Ovaj otok ima plaže poput Sejšela, ali turista nema: iako ga krasi jedan od najneobičnijih krajolika na svijetu, posjećuje ga samo 5000 ljudi godišnje

Duge plaže s mekim bijelim pijeskom pomalo podsjećaju na Maldive ili Sejšele, ali hotelskih kuća, bungalova na vodi i otmjenih resorta nema. U unutrašnjosti sasvim druga slika: pješčane dine i kanjoni crvenkastog, suhog tla. Vegetacija? U najmanju ruku neobična, kao da nije s ovog planeta. Opisano mjesto zaista postoji, zove se Sokotra ali ga i danas, u vrijeme kad je svijet postao globalno selo, posjećuje manje od 5000 ljudi godišnje.

Sokotra je zapravo arhipelag koji čine četiri otoka, no najveći, koji nosi isto ime, zauzima 95 posto teritorija i na njemu živi većina stanovnika. Nalazi se u Indijskom oceanu, između Arapskog poluotoka i roga Afrike, i pripada državi Jemen. Od najbližeg je kopna, a to je obala Somalije, udaljen čak 350 kilometara.

Prema aktualnim podacima, otok Sokorta posjećuje između 5000 i 7000 tisuća turista godišnje. Ako vam to zvuči malo, iznenadit će vas podatak da ih je prije samo 15-ak godina, 2010., na otok došlo samo 150. Rast je počeo u posljednjih pet godina, ali brojke su i dalje takve da nikad nigdje nije gužva. Razlog? Izoliranost, ograničen broj letova, ali i politička nestabilnost u matičnoj državi, odnosno Jemenu. Ipak, oni koji uspiju stići na ovaj udaljeni otok vraćaju se puni dojmova i riječi hvale.

Osim Sokorte, arhipelag čine još otoci Abd Al Kuri, Samha i Darsa, na svakom živi oko 1000 stanovnika, dok Sokortu nastanjuje između 40 i 50 tisuća ljudi. Klima je tropska, pustinjska, s jakim monsunima zbog kojih je od lipnja do rujna otoku gotovo nemoguće prići!

Zbog udaljenosti od kopna i teške dostupnosti na otoku se razvila specifična flora, a nastanjuju ga i brojne endemske vrste životinja. Na površini od 3625 četvornih metara izmjenjuju se ravnice na priobalju, visoravni s krškim pećinama u unutrašnjosti, te planinski masiv Haghier čiji najviši vrh doseže 1525 metara. Na otoku se isprepliću utjecaji Afrike, Azije i Europe na način koji i danas zbunjuje biologe. Zbog svojih se posebnosti Sokotra smatra jednim od najvažnijih centara bioraznolikosti.

Flora i fauna na ovom otoku uistinu podsjećaju na znanstveno-fantastične filmove i prikaze nekih dalekih planeta. Najprepoznatljivija biljna vrsta je Zmajevo drvo (Dracaena cinnabari), koje ne raste nigdje drugdje na svijetu i čije su neobične krošnje postale zaštitni simbol otoka. Lokalno stanovništvo oduvijek koristi sokove ovog stabla u medicinske svrhe, a pripisivali su mu i nadnaravna svojstva.

Druga prepoznatljiva endemska vrsta je Dorstenia gigas, stablo koje ne treba zemlju već raste i na golim stijenama, debele je, glatke kore sa skromnim listovima na vrhu. Specifična je i fauna, pa tako na otoku žive brojne endemske vrste ptica i drugih životinja.

Cijeli je arhipelag uvršten i na UNESCO-ov popis svjetske baštine. “Ova je lokacija od univerzalne je važnosti zbog svoje bioraznolikosti s bogatom i posebnom florom i faunom: 37 posto od 825 biljnih vrsta Sokotre, 90 posto vrsta gmazova i 95 posto vrsta kopnenih puževa ne nalazimo nigdje drugdje u svijetu. Tu je i globalno značajna populacija kopnenih i morskih ptica, uključujući niz ugroženih vrsta. Morski život Socotre također je vrlo raznolik, s 253 vrste koralja, 730 vrsta obalnih riba i 300 vrsta rakova, jastoga i škampa,“ navodi se obrazloženje zaštite na stranicama UNESCO-a.