Najveće jezero na Balkanu ima čak 50 otoka, a nastalo je u jednoj noći! Prepuno je čudnih priča i prizora koji oduzimaju dah

Znamo da svi imamo onu listu želja na kojoj strpljivo čekaju mjesta koja bismo jednog dana trebali posjetiti. Neka su već dugo ondje, a neka tek čekaju svoj red. Nakon ovog teksta, vrlo je moguće da ćete toj listi dodati još jednu stavku. Naravno, ako već niste među sretnicima koji su imali priliku obići ovo predivno jezero i uživati u njegovim čarima, od bogatog životinjskog svijeta i tvrđava te manastira ispunjenih povijesnim pričama, pa sve do vožnji brodom i uživanja uz čašu dobrog vina. U nastavku vas vodimo na Skadarsko jezero, najveće jezero Balkanskog poluotoka. Njegova veličina možda je prvo što privuče pažnju, no sve ono što nudi čini ga još impresivnijim. Riječ je o posebnom kutku Balkana koji doista vrijedi posjetiti što prije.

Najveće jezero Balkanskog poluotoka prostire se, ovisno o vodostaju, na površini koja varira između 370 i 540 četvornih kilometara. Tijekom zime ono se širi i poprima još impresivnije razmjere, dok se ljeti povlači i djeluje mirnije i tiše. U uobičajenim, prosječnim uvjetima njegova površina iznosi oko 475 četvornih kilometara.

U njegovu plavetnilu rasuto je čak pedesetak otoka, a neki od njih krase stare tvrđave i manastiri koji čuvaju bogatu povijest ovog kraja. Ukupna duljina obale doseže 168 kilometara, a jezero dijele dvije države, Albanija i Crna Gora. Unutar crnogorskih granica nalazi se oko 110 kilometara obale. Obje zemlje prepoznale su iznimnu vrijednost Skadarskog jezera te ga nastoje očuvati i zaštititi na različite načine.

U Crnoj Gori ovo područje ima status nacionalnog parka, dok je u Albaniji proglašeno parkom prirode, pa je cijelo područje jezera zapravo zaštićena zona. Takva zaštita posve je opravdana. Skadarsko jezero, među ostalim, predstavlja pravi raj za ptice i jedan je od najvećih ptičjih rezervata u Europi. Ujedno je i posljednje značajno stanište kudravog nesita, poznatog i kao dalmatinski pelikan.

Jezero je dugo 48 kilometara, a na najširem dijelu doseže širinu od 14 kilometara. Najveći dio vode dobiva iz rijeke Morače i njezinih pritoka koje ga opskrbljuju s čak 62 posto ukupne količine vode. S druge strane, najveći dio vode, oko 80 posto, iz jezera otječe rijekom Bojanom.

Skadarsko jezero ujedno je i kriptodepresija, s prosječnom dubinom od oko pet metara, dok na nekim mjestima doseže i do 60 metara. Najveća dubina zabilježena je u takozvanim oknima, podvodnim izvorima smještenima uz rubove jezera.

Među njima se posebno ističe Raduško oko, najdublje mjesto jezera koje doseže spomenutu dubinu. Ipak, od svih zanimljivosti vezanih uz Skadarsko jezero možda je najljepša upravo legenda o njegovu postanku. Prema predaji, jezero je nastalo u samo jednoj noći, kada je mlada nevjesta, presretna što joj se muž vratio iz rata, zaboravila zatvoriti slavinu.

Skadarsko jezero iznimno je bogato i u kulturno povijesnom smislu, što potvrđuju brojna arheološka nalazišta, ostaci srednjovjekovnih građevina, ali i tradicionalnih kuća koje svjedoče o dugoj i živopisnoj prošlosti ovog kraja. Oduvijek je bilo važno gospodarsko i kulturno središte, mjesto susreta ljudi, trgovine i različitih utjecaja, pa bismo mogli reći da je kroz povijest nosilo gotovo tisuću imena.

Rimljani su ga, primjerice, nazivali Labeatske bare. S vremenom su se nazivi nizali i mijenjali, od Blata skadarskog i Jezera skadarskog do Bojanskog i Zetskog jezera, sve dok nije prevladao današnji naziv Skadarsko jezero. Prvi pisani tragovi o plovidbi njegovim vodama potječu još iz 167. godine prije Krista, što dodatno govori o njegovoj važnosti kroz stoljeća.

Područje Skadarskog jezera poznato je po brojnim utvrdama, a neke od njih, baš kao i manastiri, podignute su na otocima koji izranjaju iz njegove mirne površine. Među najpoznatijima je svakako Grmožur, utvrda sagrađena 1847. godine na istoimenom otoku.

U jednom razdoblju služila je kao zatvor, poput mnogih drugih tvrđava u Crnoj Gori, zbog čega je dobila nadimak crnogorski Alcatraz. S vremenom su se uz nju vezivali i drugi nazivi. Nazivali su je otokom zmija, a danas je sve češće poznata i kao otok ptica, jer je postala važno utočište brojnim ptičjim vrstama koje ondje pronalaze mir i sigurnost.

Ovaj kraj obiluje i brojnim manastirima kojih ima oko šezdeset. Među njima se ističe Prečista Krajinska, jedan od najstarijih manastira na ovom prostoru, čiji počeci sežu u 11. stoljeće. Tu su i manastiri Starčevo, Kom, Beška, Moračnik i Vranjina, svaki sa svojom pričom i važnim mjestom u povijesti ovog kraja.

Skadarsko jezero idealno je odredište za sve koji vole aktivan odmor i boravak u prirodi. Jedno od iskustava koje se ne propušta svakako su izleti brodom i razgledavanje jezera, pri čemu se nude ture različitog trajanja i raznovrsna plovila. Posebno se preporučuje vožnja tradicionalnim drvenim čamcima, prilagođenima upravo plovidbi ovim jezerom, jer omogućuju pristup i njegovim plićim dijelovima.

Područje oko jezera izvrsno je i za šetnje uređenim stazama te za bicikliranje kroz slikovite krajolike. Budući da je riječ o jezeru, nezaobilazno je i kupanje. Kao neka od najljepših mjesta za osvježenje često se ističu plaže Murići i Pješačac.

Za kraj donosimo tri nevjerojatno zanimljive priče koje smo pronašli na stranici Montenegro Pulse. Prva se odnosi na promjenjivu površinu Skadarskog jezera koja je tijekom velikih poplava 2010. godine narasla do neslućenih razmjera. Tada se, nakon što je uspio pobjeći iz svoje nastambe u privatnom zoološkom vrtu, na slobodi našao ni manje ni više nego nilski konj Nikica.

Jedan od lokalnih poljoprivrednika, Nikola Radović, navodno je tom prilikom za medije ispričao kako je, krenuvši nahraniti kravu, ugledao nilskog konja ispred staje. U prvi je trenutak pomislio da mu se pričinjava. Ništa manje zanimljiva nije ni priča vezana uz takozvani crnogorski Alcatraz.

Prema istom izvoru, na tom su otoku kaznu služili zatvorenici koji nisu znali plivati. Nadzirali su ih stražari koji također nisu bili plivači, a u njihovu je službu bila uključena i neobična odredba. Ako bi neki zatvorenik uspio pobjeći tijekom nečijeg dežurstva, stražar bi bio dužan odslužiti ostatak njegove kazne.

Treća zanimljiva priča vezana je uz manastir Vranjinu. Navodno je kralj Nikola 1882. godine potajno započeo njegovu obnovu kako bi, u slučaju da svoje kćeri ne uspije udati, ondje mogle živjeti kao opatice. O toj je zamisli šutio, pa za nju navodno nije znala ni njegova supruga, a kamoli kćeri.