Popeli smo se na jednu od najvećih tvrđava u Europi! Nalazi se u Hrvatskoj i toliko je golema da joj se kraj jedva nazire

Prvo što osjetiš kad izađeš iz auta u Kninu jest da te nešto promatra. Podigneš pogled i eno ga, taj dugačak, tvrdoglav kameni zid koji se proteže brdom kao da ga je netko povukao ravnalom. Kninska tvrđava, smještena na otprilike 345 metara nadmorske visine i stotinjak metara iznad gradskih krovova, već više od tisuću godina bdije nad tim moćnim hrvatskim kraljevskim gradom. Dok smo joj se polako približavali, odmah nam je postalo jasno da ovo nije utvrda koju ćemo obići za samo pola sata, snimiti nekoliko fotografija i otići dalje na kavu. Prevelika je za brzinski obilazak i previše slojevita da bi se promatrala samo kao „još jedna turistička atrakcija“. Zato smo se zaputili u Knin, popeli do njezinih zidina i krenuli u dugu šetnju kroz jedno od najimpresivnijih fortifikacijskih zdanja u čitavoj Europi.

U Knin smo stigli oko podneva, baš kad je sunce najjače grijalo i potjeralo njegove stanovnike da se sakriju u svoje domove. Prije nego što smo krenuli prema tvrđavi, nakratko smo sjeli u centru i potražili spas u hladnom piću. Temperatura je već debelo premašila podnošljivih 30 stupnjeva, a uspon do kamenih zidina na takvoj se vrućini nije činio kao nešto u što treba krenuti bez barem kratkog predaha. A onda smo lagano krenuli…

Do same tvrđave može se doći automobilom za samo dvije minute od centra grada, a kad dođete do parkinga, pred vama će se ukazati ona, ponosna kninska ljepotica, jedna od najvećih tvrđava u Europi. Zastali smo na trenutak pred ulazom, podigli glave i tek tada shvatili o kakvom se golemom zdanju radi.

Kninska tvrđava duga je oko 470 metara, na najširem dijelu ima 110 metara, a obrambeni zidovi koji je opasuju sa svih strana protežu se gotovo dva kilometra i mjestimično dosežu visinu od dvadesetak metara. Brojke zvuče gotovo nevjerojatno dok ih samo čitamo, ali gore, na licu mjesta, znače nešto sasvim drugo. Znače da ćeš nekoliko puta pomisliti kako si stigao do kraja, pa ćeš iza ugla otkriti još jedno dvorište, još jedan bastion, još jednu kulu i prolaz koje nisi vidio. Cijeli ovaj kompleks zaista zaslužuje barem pola dana istraživanja.

Kninska tvrđava kakvu danas poznajemo nije nastala odjednom, već se tijekom stoljeća širila i mijenjala. Njezin današnji kompleks čini pet utvrđenih cjelina, a to su Gornji grad, odnosno Kaštel Knin, Srednji grad poznat kao Garišta, Donji grad, Kaštel Lab, koji se nazivao i Korlat ili Bandijera, te Južni grad s postajom Belveder.

Sve se nalaze na brdu Spas, unutar prostora današnje tvrđave, premda su neke nastale kao zasebna utvrđenja i tek su poslije povezane u jedinstven obrambeni sklop. Zbog vlastitih bedema i mogućnosti zasebne obrane u opisima se često nazivaju samostalnim utvrđenim gradovima. Međusobno su ih povezivala utvrđena vrata i drveni pokretni mostovi.

Ako vam se u jednom trenutku učini da lutate labirintom dok istražujete ovu impresivnu utvrdu, nećete pogriješiti. Naime, tvrđava je tako i zamišljena, da onaj tko uđe nepozvan izgubi i orijentaciju i živce. Zato za vas imamo jedan odličan savjet: obujte tenisice, ponesite vodu i upalite onu aplikaciju koja broji korake. Na kraju obilaska bit ćete iznenađeni brojkom…

Da bismo shvatili zašto Knin zovu kraljevskim gradom, treba se vratiti nekoliko stoljeća unatrag. Najstariji dio tvrđave gradio se već u drugoj polovici 9. stoljeća, u vrijeme kada se tek rađala starohrvatska država. Podno utvrde rano se formiralo i civilno naselje, a sam grad se u pisanim izvorima spominje još kod bizantskog cara i pisca Konstantina VII. Porfirogeneta.

Kroz stoljeća Knin je više puta bio prijestolnica hrvatskih vladara, isprva povremena, a onda i stalna. Prijelomna je ličnost bio kralj Dmitar Zvonimir, koji je u drugoj polovici 11. stoljeća Knin učinio svojim stalnim sjedištem. Tu se izdavala vlast, tu je stolovao dvor, tu je bila i biskupija čiji je poglavar nosio naslov hrvatskog biskupa. Uz Zvonimira, izvori i predaja vežu i druge vladare, među njima i posljednjeg narodnog kralja Petra, pa se često kaže da je tvrđava vidjela čak četiri hrvatska kralja.

Kroz stoljeća su je osvajali i nadograđivali Mađari, Turci, Mlečani, Francuzi i Austrijanci, a svoj su trag ostavili i hrvatski srednjovjekovni velikaši. Svaki je gospodar dodavao ponešto svoje, popravljao tuđe i prilagođavao utvrdu novom oružju i novim ratovima. Zato današnji izgled tvrđave, onaj masivni, bastionski, potječe uglavnom s početka 18. stoljeća.

Turistička zajednica grada Knina tvrđavu redovito opisuje kao drugu po veličini vojnu utvrdu u Europi, dok je Grad Knin navodi kao najveću fortifikacijsku utvrdu u Dalmaciji. Zaštićena je kao urbanistička cjelina i spomenik od posebnog nacionalnog interesa. Unutar zidina smješteni su Kninski muzej, suvremeni Interpretacijski centar, galerijski prostori, muzejska suvenirnica i restoran, pa se obilazak lako može pretvoriti u zanimljiv poludnevni izlet.

Muzejski postav nalazi se u južnom dijelu tvrđave, na postaji Belveder, a obuhvaća arheološku, etnografsku, kulturno-povijesnu i geološko-paleontološku građu. Posjetitelji ondje mogu razgledati fosile i geološke uzorke pronađene u okolici Knina, arheološke nalaze koji obuhvaćaju razdoblje od mezolitika do novog vijeka te pokućstvo, predmete tradicijskog rukotvorstva i narodne nošnje iz Dalmatinske zagore i Bukovice. Na tvrđavi se nalazi i stalni postav „Oluja ’95“, otvoren 2015. godine, dok suvremeni Interpretacijski centar tisućljetnu povijest utvrde približava interaktivnim maketama, audiovizualnim sadržajima, multimedijalnim izlošcima, virtualnim letom balonom i obilaskom uz naočale za mješovitu stvarnost.

Nijedna priča o kninskoj tvrđavi ne bi bila potpuna bez 5. kolovoza 1995. godine. Toga je dana, u vojno redarstvenoj operaciji Oluja, oslobođen Knin, a na tvrđavu se u prijepodnevnim satima popela hrvatska zastava. Onu golemu, dvadesetmetarsku, istaknuli su pripadnici hrvatskih gardijskih brigada, a prizor zastave na jarbolu iznad grada urezao se u kolektivno pamćenje kao jedan od simbola pobjede u Domovinskom ratu.

Danas je 5. kolovoza Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja, a na tvrđavi je svoje mjesto pronašao i muzej posvećen Oluji. Upravo će zato ovih dana veliki broj ljudi posjetiti ovo mjesto i odati poštovanje onima koji su stvarali hrvatsku državu.

Nakon obilaska tvrđave predahnuli u prekrasnom restoranu Tvrđava, smještenom unutar njezinih monumentalnih zidina. Jelovnik se oslanja na dalmatinsku i kninsku gastronomsku tradiciju, uz jela poput pašticade, pastrve i pečene teletine, u kojoj smo i mi uživali, a u pripremi se nastoje koristiti namirnice lokalnih proizvođača, među kojima su sirevi, meso i riba iz kninskoga kraja. Poseban doživljaj pruža terasa s koje se pogled otvara preko grada i kninskog polja sve do obronaka Dinare, pa se ručak ovdje prirodno nadovezuje na razgledavanje jedne od najvažnijih hrvatskih utvrda.

Tvrđava je otvorena svaki dan, od 15. ožujka do 31. listopada radno je vrijeme od 8 do 19 sati, a od 1. listopada do 14. ožujka od 8 do 15 sati. Tijekom ljetnih mjeseci najljepše je doći rano ujutro, dok sunce još nije previsoko, ili u kasno poslijepodne, kada svjetlo omekša i kamen dobije onu toplu, medenu boju. S vrha se pruža pogled na cijeli Knin, na sedam rijeka koje protječu ovim krajem i na moćnu Dinaru u daljini.