Kupali smo se u hrvatskom jezeru koje je nahvalio i National Geographic: idealno je za kampiranje i vožnju kajacima

“Sviđa mi se, sviđa mi se, sviđa mi se”, klicao je naš mali dok je trčao prema obali Perućkog jezera i njegovoj mirnoj površini. Sunce je bilo na zalasku, iza nas je bila višesatna vožnja automobilom, no nekoliko dana odmora u zagrljaju Dinare i Svilaje napokon je moglo početi. I nas dvoje smo, nakon dolaska u Camping Peruca bili zadovoljni onim što vidimo i što će nam biti pogled narednih nekoliko dana, no u biti je reakcija našeg sina govorila sve. Nitko ga ništa nije pitao, nitko ga na ništa nije navodio ni nutkao. Divljenje je izašlo iz njega samo od sebe, spontano. Njegove su riječi, tada trogodišnjaka, doslovno rekle sve.

Puno smo toga isplanirali za ta četiri lipanjska dana. Posjet Kninu i Kninskoj tvrđavi bio je jedan od planova, kao i odlazak u Vrliku. Svakako smo željeli posjetiti izvore rijeke Cetine, rijeke koja u biti napaja Perućko jezero, a željeli smo i malo odmoriti, kupati se i izležavati u hladu. Uspjeli smo sve, i više od toga, a zahvalnost uvelike dugujemo upravo našoj bazi, kampu koji se smjestio na samoj obali Perućkog jezera.

Zahvaljujući tome što smo kampirali u Camping Peruca, imali smo priliku uživati u tom predivnom jezeru u neograničenim količinama. Kamp se, naime, nalazi na samoj obali jezera i ima svoju malu plažu sa sitnim, bijelim šljunkom i dovoljno hlada, a samo je jezero kao njegov dom velikan u svijetu epiteta. Nazivaju ga, i odmah smo shvatili zašto, skrivenim blagom Dalmatinske zagore, a zbog svoje se ljepote našlo na raznoraznim ljestvicama slavnih publikacija: The Guardian i National Geographic hvalili su ga kao jedno od najboljih jezera u Europi.

Inače, Perućko jezero je treće najveće jezero u Hrvatskoj. Površina mu je oko 13 kilometara četvornih, a dugačko je oko 20 kilometara. Dubina mu ide dio 65 metara, no ona ovisi o dobu godine te je podložna promjenama. U širinu ide do maksimalnih 700 metara, opet ovisno o vodostaju, a zapravo je riječ o akumulaciji koja od pogleda, osim u vrijeme ekstremnih suša, skriva i stari manastir Dragović iz 14. stoljeća, ali i kamene kuće, mlinove i suhozide. Nažalost, dio je ljudi svoj život nakon poplavljivanja tog područja sredinom prošlog stoljeća trebao graditi negdje drugdje.

Nas je svakog jutra Perućko jezero čekalo odjeveno u intenzivno svijetloplavu boju. Plaža u kampu, a tamo smo bili u lipnju lani, bila je praktički pa prazna, dijelili smo je sa svega nekoliko drugih gostiju u kampu i imali smo osjećaj da se doista možemo odmoriti i udahnuti zraka, a sve u okruženju doista predivne prirode koja je, kako je dan išao svojim tijekom, a sunce sve više počelo peći, mijenjala svoj izgled. Najljepše nam je bilo predvečer, nakon zalaska sunca. Baš u onaj trenutak kad je mali, pri prvom pogledu na Perućko jezero, rekao ‘sviđa mi se’.

Plažu, u zagrljaju iznimno čiste i bistre vode jezera, pohodili smo i nekoliko puta dnevno. Kako i ne bi kad je od našeg šatora bila udaljena ni minutu hoda. Onu ‘javnu’, koja se nalazila izvan kampa, malo dalje, a s koje je znala dolaziti glazba i vika, nijednom nismo pohodili, ‘doma’ smo imali sve… No, zavidjeli smo gostima kampa koji su sa sobom mudro ponijeli kajak. Jezero je kao stvoreno za istraživanje i vožnju kajakom i upravo se ondje rodila ideja da sebi nabavimo jedan. Sad samo čekamo novu priliku da ponovno posjetimo taj odličan kamp na obali jezera i zaveslamo.

Vrijeme između kupanja kratili smo, kako smo i isplanirali, istraživanjem okolnog područja. Opcija ima doista mnogo i sve ovisi o tome koliko želite biti aktivni i koliko se želite kretati. No, praktički nadohvat ruke ili pak ni sat vremena vožnje automobilom nalaze se neke doista nevjerojatne stvari. Primjerice, grad Vrlika s tvrđavom ‘na nebu’ udaljen je svega nekoliko kilometara.

Daleko nisu ni izvori Cetine, rijeke koja napaja Perućko jezero i najljepši među njima, ‘oko’ Dalmatinske zagore, odnosno Veliko vrilo ili Glavaš. Po putu do njega zastanite kod Pločastog mosta, izgrađenog od nadgrobnih spomenika, te crkve sv. Spasa, jedne od najstarijih u Hrvatskoj. Daleko nije ni Knin u kojemu se ne propušta Kninska tvrđava. Najljepša je upravo prilikom zalaska sunca…

Što se tiče kampa, i on nas je, kao i sama ljepota uz čiju se obalu nalazi, oduševio. Krasi ga iznimno opuštena atmosfera i mir, check-in doslovno obavljate sami, u objektu nalik na telefonsku govornicu (možete i online), a na raspolaganju vam je i sva potrebna infrastruktura, od sanitarnog čvora do roštilja. Parcelu birate sami, nisu označene, i doslovno si možete pronaći kutak u prirodi samo za sebe, a cijene su iznimno prihvatljive. Kreću se od 20 do 30 eura, ovisno o tome jeste li s biciklom, automobilom, šatorom ili pak kamperom. U tu su cijenu uključene i dvije osobe, dok djeca do sedam godina ne plaćaju.