Posjetili smo mjesto gdje se ljube vulkani i more! Prizori koje smo tamo doživjeli izgledaju kao da nisu s ove planete

Na prvu, vozeći se gotovo pa savršenom cestom Lanzarotea, nikad ne biste pomislili da se tamo, na krajnjem sjeveru tog kanarskog otoka, na njegovu vlastitom ‘kraju svijeta’ nalazi vidikovac s, kako kažu, najljepšim pogledom na svijetu. Savršeno je kamufliran u tamošnji krajolik, nijedan njegov dio ne bode oči, ne strši, ne nadmeće se s tamošnjom predivnom prirodom. Upravo suprotno. Ljudska intervencija na tom se vulkanskom otoku prirodi klanja.

Taj vidikovac zove se Mirador del Río i jedno je od mjesta na otoku koje se ne propušta. Lani u prosincu bili smo jedni od sretnika koji su se u tu tvrdnju uvjerili i sami. Svaki dan našeg boravka na Lanzaroteu, sjeli bismo u rentani automobil i odlučili istražiti jedan dio otoka. Taj dan na redu je bio upravo on. Projurili smo prema njemu kroz La Geriu i njezine crne, neobične vinograde u kojima vinova loza raste u udubljenjima okružena vulkanskim malčem, i produžili ravno do njega. Mirador del Río bio je prva postaja dana. Nakon njega smo posjetili i Cueva de los Verdes, vulkansku špilju dugu oko sedam i pol kilometara s predivnom koncertnom dvoranom u njezinoj utrobi, a zatim i Vrt kaktusa. Zvuči puno za jedan dan, no Lanzarote je malen. Puno se toga može pokriti u jednom danu… No, toga specifičnog dana, od svih divota i ljepota, u mom je srcu ta prva postaja, Mirador del Río, ostala i ‘zadnja’.

Vidikovac je doslovno sljubljen s tamošnjim brdom, odnosno liticom. Jedino navigacijski pin ukazuje da se tamo nalazi, a onda kako se približite čeka vas parkiralište i veliki zid sazdan od kamenja s neobičnom rupom u sebi. Sve ovdje nosi potpis, kao uostalom i vizualni identitet samog Lanzarotea, čovjeka po imenu César Manrique. Mirador del Río smatraju jednim od njegovih najznačajnijih i najslavnijih ostvarenja, a otvoren je 1970-ih godina.

Upravo ovdje, na samom sjeveru otoka u blizini sela Yé, Manriqueova je vizija, ona da je priroda najveći umjetnik, najopipljivija. Lanzarote je to što je danas postao upravo zahvaljujući njemu. Taj umjetnik, rođen na Lanzaroteu te vječno zaljubljen u njega te strastveni aktivist za zaštitu okoliša i prirode na tom otoku, poznat je po svom smislenom, poštovanja punom ‘zadiranju’ u prirodu. Za njega su umjetnost i priroda bili isprepleteni, Lanzarote mu je bio najljepše mjesto na svijetu, ali i mjesto gdje je izdahnuo u nevjerojatno tragičnoj automobilskoj nesreći. Uspješno je sjedinjavao umjetnost i prirodu: priroda u umjetnosti i umjetnost u prirodi bila je nit vodilja njegova izričaja. Zahvaljujući njemu, na Lanzaroteu je i dalje priroda glavna. Otok nije preizgrađen, nema ogromnih svjetlećih reklama uz cestu…

Mirador del Río savršeni je pokazatelj njegova pristupa. Izgradnja ovog objekta tako savršenog uklopljenog u sjever Lanzarotea trajala je dvije godine. Prvo su iskopali zemlju, a nakon završetka građevinskih radova sve ono što je ljudska ruka napravila prekrili vulkanskim kamenjem i na taj način vratili prirodi ono što su joj oduzeli.

Njegov stil i ideja ogledaju se i unutar samog objekta. Zaobljeni zidovi i stropovi, jednostavnost s upečatljivim detaljima, zanimljivi dekorativni momenti, keramika i skulpture te veliki prozori s pogledima od kojih zastaje dah. Unutar objekta nalazi se i prostrani ugostiteljski objekt, odnosno kafić koji nudi i ponešto hrane, ali i suvenirnica. Za one koji žele van, uživati u pogledu bez staklene barijere, tu su dvije terase, donja i gornja do koje vodi spiralno stubište. Sve je ovdje tako jednostavno, nekomplicirano, a opet posebno, sve podređeno prirodi kao glavnoj zvijezdi.

No, što smo dakle vidjeli kad smo ušli u taj poseban objekt? Ako stvarno ne najljepši pogled na svijetu, dočekao nas je definitivno jedan od najspektakularnijih na Lanzaroteu. Ispred nas su se pružale predivne boje susjednog otoka i plavog mora bez granice. Bile su nekako nenametljive, istovremeno sunčano jarke, ali opet nekako sanjive, tvoreći prizor u koji se doista može gledati satima.

Mirador del Río nalazi se na 474 metara nadmorske visine. S njegovih se terasa, ali i iz objekta, pruža pogled na Nacionalni park arhipelag Chinijo (Parque Natural del Archipiélago Chinijo) te sulude strmine Risco de Famare, kilometrima duge litice koje je i sam dio. Konkretno, gledate na La Graciosu, osmi kanarski otok te El Río, uski morski prolaz koji taj otok odvaja od Lanzarotea i po kojem je vidikovac i dobio ime. Iza svega toga pak se naziru vrhovi Montañe Clare, Roque del Oestea i Alegranze, drugih otoka spomenutog arhipelaga koji su dio jednog od najvećih pomorskih rezervata u Europi. Pogled je to zbog kojeg ste u stanju vratiti se…

Mirador del Río može se posjetiti svakog dana, od 10 sati ujutro pa do 17 sati poslijepodne. Posljednji ulazak je 20 minuta prije zatvaranja, a u njemu možete provesti malo ili pak puno vremena, ovisno o preferencijama. Doduše, rijetko tko ‘preleti’, većina ljudi se prepusti uživanju u pogledu. Ulaznica se plaća: odrasli devet eura, djeca od 7 do 12 godina 4,5 eura, a ona do šest godina starosti ulaze besplatno. Pitajte na ulazu imaju li možda koju ‘Lanzarote putovnicu’ osmišljenu za djecu koja zatim, kako posjećuju koju atrakciju na otoku, skupljaju pečate.

Ako planirate na Mirador del Río svakako, pogotovo u hladnijem dijelu godine, ponesite vjetrovku jer vidikovac može šibati jak vjetar, a za one koji imaju problem s visinom sam rub donje i gornje terase možda nisu najbolja opcija. Srećom, ima još niz opcija za uživanje u pogledu… Do Lanzarote iz Zagreba inače vozi Ryanair. Riječ je o direktnoj liniji, a let traje oko četiri i pol sata.