Ovo je jedino mjesto na svijetu gdje se dvije države dodiruju unutar istog hotela! Spavate u jednoj, a doručkujete u drugoj zemlji

Zamislite da se probudite u udobnom hotelskom krevetu, protegnete se i shvatite da vam je glava u Francuskoj, dok su noge u Švicarskoj. Zvuči nestvarno, ali na granici između ovih dviju europskih zemalja to je svakodnevica. Naime, na svega 22 kilometra od švicarskog grada Nyona koji leži na obali Ženevskog jezera, u selu La Cure okruženom prekrasnim alpskim krajolikom, nalazi se Hotel Arbez (poznat i kao L’Arbézie), šarmantno obiteljsko utočište kroz čije sobe, hodnike pa čak i tanjure prolazi prava pravcata međunarodna granica.

Ovaj neobični hotel već generacijama privlači putnike željne jedinstvenog iskustva, a priča o tome kako je nastao i što je sve preživio zvuči kao scenarij za neki uzbudljiv povijesni film. Sve je počelo davne 1862. zbog dugogodišnjeg spora oko obližnje doline Vallée des Dappes.

Francuska i Švicarska nikako se nisu mogle dogovoriti oko vlasništva pa su na kraju jednostavno zamijenile teritorije: Švicarska je Francuskoj prepustila dio sporne doline, a zauzvrat dobila susjedno francusko područje slične veličine. Nova granična crta prošla je kroz selo La Cure, dijeleći pojedine parcele i građevine između Francuske i Švicarske.

Službeni dogovor pao je u prosincu, ali na snagu je trebao stupiti tek u veljači iduće godine. U tom kratkom praznom prostoru od dva mjeseca lukavi lokalni poduzetnik, francuski državljanin po imenu Ponthus, granicu preko svoje parcele vidio je kao priliku života.

Naime, ugovor je postojeće građevine štitio od rušenja, čak i nakon povlačenja nove granice. Zato je Ponthus brže-bolje podigao trokatnicu baš na toj ruti. U trećini kuće koja je pripala Švicarskoj otvorio je trgovinu mješovitom robom, a dvije trećine s francuske strane pretvorio u bar, stvorivši si bazu za krijumčarenje duhana, alkohola, kave, šećera i soli.

Godine 1921. čitav objekt preuzela je obitelj Arbez, preuredila ga i pretvorila u hotel koji je odigrao vrlo važnu ulogu u vihoru Drugog svjetskog rata. Naime, kad su njemački vojnici okupirali Francusku, smjeli su ući u francuski dio hotela, no prelazak na švicarsku stranu za njih je bio strogo zabranjen zbog švicarske neutralnosti.

Budući da je hotelsko stubište počinjalo u Francuskoj, a granica sjekla točno sedmu stepenicu, Nijemci zakonski nisu smjeli na više katove koji su postali tajno utočište za izbjeglice i članove francuskog Pokreta otpora. Tadašnji vlasnik Max Arbez i njegova supruga Angèle riskirali su vlastite živote pomažući Židovima, zbog čega je Max posmrtno proglašen Pravednikom među narodima.

Arbez je imao i odličan smisao za humor, a najbolje ga je pokazao kad je hotel 1958. proglasio mikronacijom, tj. simboličnom Republikom Arbézie! Čak joj je osmislio i trokutastu zastavu, grb s crvenom smrekom te uveo vlastitu valutu, arbézijsku rupiju. Danas hotel vodi četvrta generacija obitelji Arbez, Alexandre Peyron sa sestrama Bérénice i Véronique.

Francusko-švicarska granica i dalje prolazi kroz kuhinju, blagovaonicu, glavni hodnik, stubište i nekoliko soba. Bar se u potpunosti nalazi u Francuskoj, no granica mu prolazi tik ispred ulaznih vrata. Krevet u apartmanu za mladence također dijeli granica pa jedna osoba spava u Francuskoj, a druga u Švicarskoj. Tu je i soba čija je kupaonica u Francuskoj, a krevet je ostao kod ”susjede”.

Hotel ima deset soba s brzim internetom i svim modernim komforom. Noćenje za jednu ili dvije osobe stoji od 89 eura, trokrevetna soba može se dobiti za 109, a obiteljska već za 129 eura. Što se tiče kuhinje, ona je jednostavna, obilna i utješna, a jelovnik uspješno spaja najbolje od obje kulture. Tako na istom tanjuru možete kušati prženi švicarski sir Tomme Vaudoise i poznatu francusku kobasicu Morteau ili pak uživati u vrhunskom tradicionalnom fondueu sa smrčcima. Ako tražite mjesto s dušom, poviješću i pričama koje ćete prepričavati godinama, vrijeme je da spakirate kovčege i krenete put jedinstvenog La Curea!