Ekonomist Filip ured je zamijenio nasadima borovnica i upravo se sprema za berbu: “Kad su zrele, na svijetu nema boljeg voća”

Ponekad je za najnevjerojatnije zaokrete u životu dovoljan jedan slučajni susret. Barem se tako dogodilo kod Filipa Diaba iz Zagreba. Taj 34-godišnji ekonomist bio je na druženju na kojem se pojavila bivša cimerica njegove zaručnice sa svojim partnerom koji pak se bavio poljoprivredom i, među ostalim, borovnicama. Filip, koji je znao da želi započeti nešto svoje i novo, počeo je postavljati pitanja o ukusnim i zdravim bobicama i kotačići sudbine su se, negdje između tog dana izgovorenih riječi, pokrenuli. Lani u svibnju Filip je kupio plantažu borovnica, s njom i brend Kriška prirode, te osnovao svoj vlastiti OPG koji nosi njegovo ime.

Moj telefonski poziv zatekao ga je upravo tamo, u nasadu tog mnogima omiljenog voća čija sezona upravo kreće, i to u Rečici Kriškoj nedaleko Zagreba. Kaže da nakon spomenutog sudbonosnog razgovora nije previše razmišljao te se, kad je na Njuškalu vidio oglas o prodaji plantaže, bacio u akciju. No, nećkao se bi li kupio nasad ili ne. Na kraju se, nakon što mu je bivši vlasnik obećao da će mu narednih godinu dana biti savjetnik i mentor, odlučio na kupnju. Sve to ispričao nam je upravo dok je kušao neke od svojih prvih ovogodišnjih borovnica.

Kako je u borovnicama, zanimalo nas je. “Dobro i naporno”, glasio je njegov odgovor. Pojasnio je da uzgoj borovnica nosi svoje izazove, pogotovo ako ste se odlučili za varijantu da sve poslove, primjerice pljevidbu, radite ručno te da uvijek postoji i stres od prirodnih nepogoda. “No, ja se dobro osjećam na kraju dana”, kaže.

Imam energije, ali i volje, kaže. Iz Zagreba pa do plantaže mu treba oko 50 minuta, no to nije tako strašno, dodaje, kada pomisli da isto vrijeme nekima tramvajem treba do posla. Doista puno radi i njegov su život trenutačno isključivo borovnice. “Kupio sam polunapuštenu plantažu i ima dosta posla s renovacijom. Od sredine prvog mjeseca po cijele dane radim, primjerice radio sam samo kroz ožujak 33 dana u komadu, od 10 do 12 sati dnevno, plus vožnja… U poljoprivredi ovisite o vremenu, iskorištavate svaki dobar dan, a ako želite raditi ikakve promjene kod biljaka, ako ih želite presaditi, onda to radite kada su one u stanju mirovanja. I onda si pod vremenskim pritiskom”, objašnjava Filip Diab.

Statistika njegove svakodnevice izgleda ovako: 4400 borovnica na 10 tisuća kvadrata, od kojih je ove godine zasadio 1400 novih. Dakle, trenutačno je aktivno oko 3000 borovnica, od kojih je njih između 500 i 600 patuljasto. Mali je proizvođač, kaže, i lani je ubrao dvije i pol tone borovnica, s time da se susreo s nekoliko izazova. U nasad mu je, primjerice, ušlo jato ptica koje su se pogostile, a zatim je dio borovnica stradao od vrućina jer se sustav navodnjavanja pokvario… Isto tako, nasadi su općenito bili u zapuštenijem stanju što iziskuje svoje, govori, među ostalim nadopunjavanje zemlje u teglama u koje su borovnice zasađene. No, Filip vrlo jasno vidi gdje želi biti. “Generalna matematika je između dva i tri kilograma po biljci, a ja bih za pet godina volio imati recimo osam do devet tona na svojoj plantaži”, govori Filip.

Na njegovoj plantaži raste osam sorti borovnica, a berba počinje od idućeg ponedjeljka. Ima web stranicu, a svoje borovnice, po cijeni od 12 eura po kilogramu, dostavlja na području Zagreba, a jednom godišnje i u Istru i Dalmaciju kada se nakupi od 200 do 400 kilograma narudžbi. Za dostavu na kućnu adresu na području Zagreba minimalna je količina tri kilograma borovnica.

Filip u proizvodnji borovnica sve radi ručno, a isto tako ne koristi ni nikakva sredstva zaštite u njihovu uzgoju kao što su pesticidi, fungicidi ili herbicidi. Pljevidba je također ručna. “Borovnicu ne možete zasaditi u bilo koje tlo, ono mora biti kiselo i morate naručiti zemlju da vam dođe. Naručio sam 20 kubika te zemlje, što je tri velika kamiona…”, pojašnjava Filip.

Isto tako naglašava da, što se tiče sredstava zaštite, borovnicama ni ne treba puno. “Osim što su fine i praktične, one su poznate po tome što su bogate antioksidansima i to je ono što štiti borovnicu od bolesti… Pogotovo ako je ne natrpate. Naime, ponekad ih posade jednu uz drugu i onda nema prozračnosti i tako se bolesti puno brže šire, ali njih boli briga jer svakih pet minuta pošpricaju protiv bilo čega, imaju velike prinose i koriste puno zaštitnih sredstava… Sve je u tome kako ste ih zasadili, ako ste joj dali prostora i zraka, dobro je navodnjavate i dajete joj prihranu, nema potrebe za jakim špricanjem”, priča Filip.

‘Odlazak u borovnice’ smatra, kao osoba koja je dosad uvijek radila uredske poslove, velikim životnim preokretom. I već osjeća benefite. “Za početak, izgubio sam par kila, san mi je puno dublji i lakše zaspete zato što ste cijeli dan na otvorenom i krećete se… No, radno je vrijeme nekonzistentno. Uredski posao je od 8 do 16 i imate dane godišnjeg, no ovdje kad je lijepo radite cijele dane… Ako je kiša nekad se znam odmoriti, a ni zimi nema nekog posla osim ako ne radite na nekom projektu, no uvijek se nađe nešto za raditi… Puno se i educiram”, pojašnjava.

No, jedna od najvećih ljepota njegova posla je, kaže, to što jedeš ravno s grma. “Kako ih ne špricam, nema nikakvu grižnju jesti ih direktno s grma… No, ako želite kvalitetne borovnice morate ih sporije brati. Naime, čak i ako je ona plava, ali kod peteljke malo crvenkasta ili bijela, to znači da još nije spremna. Zato je poželjno imati iskusnije berače i platiti ih po satu, a ne po kilogramu”, kaže i, za kraj dodaje, da je borovnica, kad je berete kako spada i kad je baš zrela, ona nešto najfinije na svijetu.