Pronašli smo kvart u Europi u kojem godišnja stanarina iznosi samo 88 centi! Useliti se može svatko, ali pod jednim uvjetom

Zamislite da vam stanarina za cijelu godinu ne stoji ni jedan euro. Ne mjesečno, nego godišnje. Točno toliko, svega 88 centi, plaćaju stanovnici Fuggereija, malenog ograđenog naselja usred Augsburga u njemačkoj pokrajini Bavarskoj. Riječ je o najstarijem socijalnom naselju na svijetu koje je i nakon pola tisućljeća još uvijek naseljeno, a iznos stanarine ondje se nije promijenio od dana kada je utemeljeno, davne 1521. godine.

Da bismo razumjeli Fuggerei, moramo upoznati njegova utemeljitelja. Jakob Fugger, poznat kao Jakob Bogati, bio je jedan od najmoćnijih ljudi svojeg doba i gotovo sigurno najbogatiji čovjek Europe u 16. stoljeću. Njegova trgovačka i bankarska kuća kreditirala je careve, kneževe i pape, a njegov utjecaj sezao je od rudnika srebra i bakra u srednjoj Europi sve do španjolske krune. Da stvari stavimo u perspektivu, povjesničari ga često svrstavaju među najbogatije pojedince u cijeloj povijesti čovječanstva.

Osim što je bio moćan poduzetnik, Fugger je bio i duboko religiozan čovjek koji je, kako se vjeruje, htio osigurati spas vlastite duše dobrim djelom koje će ga nadživjeti. Početkom 1521. godine utemeljio je, u svoje ime i u ime svoje braće, naselje namijenjeno siromašnim, ali poštenim građanima Augsburga. Nazvao ga je po vlastitoj obitelji, Fuggerei. Gradnja je započela još 1516. godine, a do 1523. niknula je jezgra od pedesetak kuća, pravi mali grad unutar grada kako ga danas nazivaju.

Stanari koji danas ondje žive plaćaju stanarinu 88 centi godišnje, što je današnji ekvivalent jednog rajnskog guldena, novčane jedinice u kojoj je iznos određen davne 1521. godine. Otad nije podignut niti jednom. Da bismo shvatili koliko je to bilo zamišljeno kao simbolično, vrijedi znati da je u Fuggerovo doba taj jedan gulden otprilike odgovarao mjesečnoj plaći običnog radnika. Danas je to manje od cijene jedne kave.

Zanimljiv je i jedan paradoks koji savršeno opisuje duh ovog mjesta. Naime, turisti koji želi razgledati muzej i naselje moraju platiti ulaznicu od oko 6,50 eura, dakle više od sedam godišnjih stanarina jednog stanovnika. Drugim riječima, posjetitelj za jedan obilazak izdvoji više nego što stanar plati za sedam godina života.

Naravno, ovdje se ne useljava bilo tko. Uvjeti su gotovo nepromijenjeni od 16. stoljeća i odražavaju Fuggerovu izvornu zamisao. Da bi netko dobio stan, mora biti katolik, mora barem dvije godine živjeti u Augsburgu i mora dokazati da je u stvarnoj materijalnoj potrebi. Riječ je, dakle, o ljudima koji su pošteno radili, ali ih je život doveo u tešku situaciju.

Postoji i jedan uvjet po kojem se Fuggerei razlikuje od svakog modernog oblika socijalnog stanovanja. Naime, stanari su obvezni svakoga dana tri puta pomoliti Očenaš, Zdravo Marijo i Vjerovanje, i to za pokoj duše utemeljitelja i za obitelj Fugger. Ta molitva je doslovno dio cijene. Jakob Fugger zamislio je svoju zakladu kao vječni krug u kojem on pomaže siromašnima, a oni se zauzvrat za njega mole.

Fuggerei je zaokružena cjelina sa svime što jednom naselju treba. Okružuje ga zid s vlastitim vratima koja se i danas svake večeri zatvaraju, baš kao nekoć kad je naselje imalo svojeg noćnog čuvara. Unutra se prostire osam pravilnih uličica uz koje stoje gotovo identične kuće u dvije etaže, sa stanom na svakom katu. Tu je i mali trg te crkva svetog Marka.

Danas Fuggerei broji oko šezdesetak zgrada i otprilike 140 stanova u kojima živi nešto manje od 200 stanovnika. Među njima su umirovljenici s niskim mirovinama, ali i mladi ljudi koje su iz sve skupljeg Augsburga istisnule visoke cijene najma. Augsburg je, naime, tek sat vremena vožnje udaljen od Münchena, jednog od najskupljih njemačkih gradova, pa potražnja za pristupačnim stanovanjem ovdje nikad ne jenjava.