Ovaj otok veličine naše Silbe jedan je od najpodcjenjenijih na Mediteranu: na njemu nema niti jednog hotela, ali skriva čak 400 špilja

Dok većina putnika na Siciliji posjećuje Palermo, Taorminu, Sirakuzu, Cefalù i Dolinu hramova u Agrigentu, najudaljeniji i najdivljiji otok egadskog arhipelaga i dalje ostaje izvan radara masovnog turizma. Marettimo, smješten zapadno od Sicilije, izgleda kao mjesto na kojem je vrijeme stalo. S jednim jedinim istoimenim naseljem i površinom od svega 12,3 kilometra kvadratnih, što je veličina slična našoj Silbi, Marettimo je destinacija u kojoj su automobili rijetkost, a ritam života određuje more.

Do njega se iz obalnog grada Trapanija stiže za otprilike sat vremena plovidbe brodom, a već pri prvom pogledu na malu luku okruženu tirkiznim morem jasno je zašto ga mnogi smatraju jednim od posljednjih autentičnih kutaka Mediterana. Na tom drugom najvećem Egadskom otoku tijekom čitave godine živi tek oko 300 stanovnika, a većina ih se i danas bavi ribarstvom, turizmom te tradicionalnim obrtima.

Ondje nema hotela. Odsjeda se u privatnim kućama, a gostoprimstvo je tipično otočno: neposredno, jednostavno i iskreno. Ribari svoj dnevni ulov prodaju direktno na rivi, dok se u lokalnim barovima i restoranima poslužuju sicilijanska granita od duda, svježa riba poput arbuna, skuše, srdele i škarpine, tjestenina s jastogom, couscous obogaćen kaparima, timijanom, ružmarinom, mentom i maslinama…

U antičko doba Marettimo se zvao Hiera, odnosno Hierà Nèsos, što na grčkom jeziku znači ”sveti otok”. I Rimljani su ga nazivali Sacra, a njegov današnji naziv povezuje se s talijanskom riječi timo (timijan), aromatičnom biljkom koja raste diljem otoka. Obala mu je razvedena, a najpoznatije plaže i kupališta su pješčana Cala Bianca te stjenovite, ali jednako atraktivne Cala Nera i Punta Troia.

Marettimo ima čak 400 špilja. Grotta del Cammello skriva malu šljunčanu plažu, a ime je dobila po obližnjoj stijeni koja oblikom podsjeća na veliku devu. Grotta del Presepe poznata je po vapnenačkim formacijama koje izgledaju kao božićne jaslice, a Grotta della Bombarda nazvana je po neobičnom huku koji nastaje kad more tijekom oluja potiskuje zrak kroz uske pukotine u stijeni. Tu je i Grotta della Ficaredda čije crvene alge stvaraju upečatljive nijanse uz samu morsku površinu.

Marettimo je naseljen još od neolita. Ondje su boravili Feničani, Elimljani, Sikani i brojni drugi narodi koji su prolazili Mediteranom. Na otoku se i danas mogu pronaći neobične skupine okomitih stijena usmjerenih prema izlazećem suncu. Budući da njihov raspored nije slučajan, mnogi vjeruju da su možda bile dio nekog drevnog kulta.

Otok je stoljećima imao i važnu stratešku ulogu. Zahvaljujući položaju na pomorskim rutama između Italije, sjeverne Afrike i Španjolske, Rimljani su ondje uspostavili vojnu postaju i promatračnicu. Ostaci tog razdoblja mogu se vidjeti na lokalitetu iznad današnjeg naselja, poznatom kao Casa Romana. U blizini se nalaze i mala bizantska kapela iz 11. stoljeća te obnovljena bizantsko-normanska crkva.

U prvim desetljećima prošlog stoljeća velik broj stanovnika napustio je otok i preselio se u Monterey u Kaliforniji. Ondje su nastavili raditi ono što su najbolje znali: baviti se ribarstvom. Sjećanje na njih i danas živi u Muzeju mora, pomorskih aktivnosti, tradicija i emigracije. Među starim fotografijama, alatima i kartonskim kovčezima iseljenika sačuvana je priča zajednice koja je bila prisiljena otići, ali nikad nije izgubila svoj identitet.

Marettimo privlači i brojne ljubitelje planinarenja. Na otoku postoji najmanje šest označenih staza, a jedna od najpopularnijih ruta vodi do rta Punta Troia, koji se jasno vidi već iz luke. Do njega se stiže za otprilike sat i pol hoda stazom koja mjestimice prolazi tik iznad mora. Na samom vrhu nalazi se španjolska utvrda koja je nekoć služila kao strogi zatvor, a danas je obnovljena i otvorena za posjetitelje.

Zahtjevniji izlet vodi prema čarobnoj uvali Cala Bianca, uz mogućnost uspona na Pizzo Falcone, najviši vrh otoka koji leži na 686 metara nadmorske visine i s kojeg puca spektakularan pogled na čitav arhipelag. Uz ove planinarske staze mogu se pronaći i ostaci starog samostana te tragovi impresivnih rimskih vodovodnih sustava.

Otok je poznat i po iznimno bogatoj flori te fauni. Na Marettimu raste oko 500 biljnih vrsta, među kojima su brojne rijetke i ugrožene endemske vrste. Ondje također žive divlje koze, zečevi, magarci i konji, dok se na strmim, nepristupačnim liticama gnijezde galebovi, sivi sokolovi i orlovi. Ako ste istinski ljubitelji netaknute prirode i apsolutnog mira, ovo je mjesto na kojem ćete se osjećati kao kod kuće.