Na hrvatskom otoku rastu stabla starija od rimskog Koloseuma! Ima ih 80.000, prekrivaju čitav poluotok i možete ih vidjeti izbliza

Otok Pag jedan je od najupečatljivijih krajolika na Jadranu. Njegov kameniti reljef, oblikovan snažnom burom, podsjeća na površinu Marsa, a iz zraka izgleda gotovo nestvarno. No iza tog surovog pejzaža krije se prirodno blago kakvim se rijetko koje mjesto na svijetu može pohvaliti. Naime, na samom sjeveru otoka, s pogledom na moćnu planinu Velebit, smjestio se Lun, pitoreskno naselje sa svega oko 150 stanovnika, poznato po tisućljetnim maslinama nevjerojatne dugovječnosti.

Procjenjuje se da ondje raste čak oko 80.000 stabala maslina. Njihove šume prekrivaju čitav lunjski poluotok i smatraju se jedinstvenim botaničkim bogatstvom Mediterana. Uz sve navedeno, stručnjaci ističu da nigdje drugdje na svijetu nisu sačuvane tako velike površine divljih maslina u njihovom prirodnom okruženju.

Najveću pažnju privlače Vrtovi lunjskih maslina, područje od 75 hektara na kojem rastu neka od najstarijih stabala na svijetu. To je tek dio maslinika koji se u Lunu prostiru na čak 400 hektara. Ondje možete vidjeti stabla nevjerojatnih oblika, isprepletena s mediteranskom vegetacijom i kamenom, prava prirodna galerija pod otvorenim nebom.

Najstarije masline u Lunu imaju više od 1600, neke čak i 2000 godina. To znači da su neka stabla starija od čuvenog rimskog Koloseuma koji je dovršen 80. godine, a rasla su i stoljećima prije nego što je podignuta Aja Sofija u Istanbulu! Dok su se na Pagu izmjenjivali Liburni, Rimljani, srednjovjekovni stanovnici i današnji otočani, masline su, kao nijemi svjedoci burne povijesti Mediterana, ostajale na istom mjestu.

Jedna od najvećih zanimljivosti vezana je uz stablo za koje se dugo vjerovalo da je nastalo srastanjem dviju ili triju maslina. Tek je DNK analizom potvrđeno da je riječ o jednom stablu starom oko 2000 godina. Ono se, s još jednim stablom koje ima oko 1600 godina, svrstava među najstarije poznate masline na svijetu.

Starost stabala procjenjuje se prema promjeru i opsegu debla. Pojednostavljeno rečeno, jedan milimetar polumjera odgovara približno jednoj godini starosti (ovo vrijedi isključivo za masline u Lunu jer biljke u drugim podnebljima imaju drugačiju brzinu razvoja).

Iako je među 80.000 stabala teško sa sigurnošću utvrditi apsolutnog rekordera, istraživanja se nastavljaju u suradnji s agronomskim institucijama jer analiza svakog stabla može trajati i više od godinu dana.

Posebno je zanimljivo što lunjske masline nisu međusobno jednake. Razlikuju se po veličini, obliku lista, cvjetovima i plodovima, a opsežne DNK analize pokazale su i iznimnu genetsku raznolikost. Drugim riječima, svako stablo potencijalno predstavlja novu sortu masline, što ovom području daje dodatnu znanstvenu vrijednost.

Iako masline na ovom području rastu još od antike, pravi procvat maslinarstva datira iz 16. stoljeća, kad su stalni stanovnici ručno brali plodove divljih maslina, dok ih u 19. stoljeću počinju i navrtati te mljevenjem i cijeđenjem dobivati ulje. Danas se masline i dalje uglavnom beru ručno, dok je proizvodnja modernizirana. U najboljim godinama jedno veliko stablo može dati i do 300 kilograma plodova.

Maslina je kroz povijest simbolizirala mir, mudrost, snagu, plodnost i vječnost. U Lunu na Pagu taj simbol dobiva sasvim novu dimenziju. Ondje masline nisu samo stabla, one su živi spomenici prirode koji već više od dva tisućljeća prkose vremenu i čuvaju priču o jednom od najneobičnijih kutaka prekrasne hrvatske obale.