Ryanair nas je iz Zagreba odveo na otok koji izgleda kao Mars! Usred crnih kratera pronašli smo i restoran koji se zove Vrag

Ako vas netko pokuša uvjeriti da je nemoguće otputovati na neku drugu planetu, jednostavno mu nemojte vjerovati. Izvanzemaljski teritorij nalazi se ni manje ni više nego četiri i pol sata leta avionom od Hrvatske i do njega, što je najbolje, možete stići niskobudžetnim Ryanairom. Upravo bih tim riječima sažela iskustvo s jednog od nedavnih putovanja: posjet nacionalnom parku Timanfaya na kanarskom otoku Lanzarote. Prizori kojima tamo možete svjedočiti doista nalikuju nečemu što bismo pronašli u nekom drugom, udaljenom kutku svemira: nepregledna polja gorostasnih kratera obojenih u crvenu, smeđu, crnu i sivu. No, taj ‘izvanzemaljski izgled’ u biti je svjedok i dokaz jedne od najznačajnijih vulkanskih ‘epizoda’ u povijesti našeg vlastitog planeta.

Doista smo tek skromni sakupljači trenutaka, pomislila sam kad sam gledala u taj neobični krajolik toliko različit od pitomog, zeleno-plavog hrvatskog ‘Hobitona’. Ta misao bila je još izraženija kad sam taj, danas usnuli prostor, zamislila u njegovoj aktivnoj fazi, vulkanskom paklu kakav je svojedobno bio… No, iako u ovoj prirodi možete uživati pogledom, ‘diranje’ je strogo zabranjeno, a kretanje poprilično ograničeno. Iako to u jednu ruku pomalo sputava, s druge strane rezultira zadovoljstvom. Lijepo je vidjeti da je nekome doista stalo očuvati okoliš, da mu je on svetinja. Taj smo dojam dobili na ovom kanarskom otoku.

S obzirom na to, sve te nevjerojatne kratere koji se tamo nižu te nepregledna polja ohlađene, naborane i oštre lave Timanfaye gledala sam, baš kao i većina posjetitelja, iz autobusa. To je najuobičajeniji način razgledavanja tog nacionalnog parka i svih njegovih čuda, iako postoje i druge opcije o kojima ćemo malo kasnije. Sama vožnja autobusom, praćena audio snimkom na nekoliko jezika, traje oko sat vremena i uključena je u ulaznicu nacionalnog parka. Pritom se, iako autobus staje na točkama interesa, iz njega ne izlazi. U nacionalnom parku Timanfaya priroda je važnija od ljudi. Ukratko, sjedite, vozite se, gledate kroz prozor i učite o nastanku ovog mjesta.

Mjesto je doista nevjerojatno, a njegova priča fascinantna. Surovost izgrađena neumornim ključanjem sadržaja iz utrobe zemlje prostire se na 51 kilometar četvorni, a nacionalnim je parkom proglašena 1974. godine. Riječ je o jedinom nacionalnom parku na Kanarima koji ‘izlazi’ na more, a općenito gledano o jednom od najposjećenijih nacionalnih parkova u Španjolskoj. Danas njegove međe štite gotovo četvrtinu područja koje je bilo zahvaćeno erupcijama u 18. stoljeću i čuva sjećanje na izrazito ‘nasilni’ period Zemlje.

Takvim je okarakteriziran zbog dvije stvari: ogromnih količina materijala koje su tamošnji vulkani izbacili, ali i same dugotrajnosti erupcija. Naime, erupcije su počele 1. rujna 1730. godine i trajale sve do 16. travnja 1736. godine. Uslijedila je 90-godišnja pauza, a zatim druga faza aktivnosti 1824. godine… Nekada iznimno plodna ravnica koja se nalazila na tom području zauvijek je bila izbrisana s lica zemlje, a duboko ispod lave skončala su sela Santa Catalina, Tingada, Maretas, Peña Paloma, Rodeos, Mazo… Danas najpoznatiji dio nacionalnog parka nosi upečatljivo ime koje savršeno odgovara tim povijesnim događajima, Montañas del Fuego ili, u prijevodu, Planine vatre.

Spomenuti autobus posjetitelje vodi kroz samo srce Planina vatre, odnosno po 14 kilometara dugoj Ruti vulkana (Ruta de los Volcanes). Vožnja njome daje predivan uvid u sve što je ostalo, a to je specijalna vrsta ljepote, danas mirna i spokojna, grijana sunčevim zrakama, išarana tek sporadičnom i skromnom vegetacijom koja nalikuje na zelene pjege na trusnim padinama.

No, mnogo opipljiviji i stvarniji podsjetnik na sve što se ovdje odigralo pronaći ćete na lokalitetu koji se zove Islote de Hilario. Riječ je u biti o turističkoj ‘srčiki’ Planina vatre. Upravo tu se nalazi parkiralište, odavde kreću autobusi za razgledavanje parka, tu se nalazi ‘đavolji restoran’ i suvenirnica, a upravo se ispred tog restorana, a nakon vožnje autobusom, održava i prikladna demonstracija tamošnjih geotermalnih fenomena.

Sam brežuljak je ime dobio po pustinjaku koji je navodno tamo živio desetljećima sa svojom devom, a poseban je po tome što se ispod njega, na dubini od samo tri kilometra, nalazi komora s magmom. Zahvaljujući tome na samo 13 metara dubine temperatura se penje od 400 do 600 stupnjeva Celzijevih, a restoran El Diablo (Vrag), u čijoj su izgradnji trebali biti primijenjeni pametni materijali kao i sustav ventilacije, hvali se da meso peče upravo na lavi u svojoj vulkanskoj pećnici. Taj gigantski roštilj možete i razgledati. Zahvaljujući toj vrućini i magmi na scenu je, simbolizirajući tu podzemnu vrućinu, stupio i sam vrag po kojem restoran nosi ime.

Demonstracija za posjetitelje je kratka, no vrlo upečatljiva i svjedoči toj podzemnoj toplini. Kad vam pruže malene kamenčiće lave nemojte se praviti važni. Doista su topli, ako ne i vrući. Isto tako, kad kažu da se odmaknete od suhog granja (koje je u stanju zapaliti se u roku od nekoliko sekundi) ili pak od nekoliko cijevi koje vire iz tla, to i učinite. Naime, kad se tijekom demonstracije u njih ulije malo vode, dolazi do nastanka bučnog i snažnog gejzira… Zabavno i efektno, kao uostalom i cijeli posjet Planinama vatre koje su nastale zahvaljujući strategiji koju je utabao César Manrique, umjetnik koji je zaslužan za vizualni identitet otoka i predanost očuvanju tamošnje prirode.

Ulaznicu za Nacionalni park Timanfaya moguće je kupiti online ili pak fizički na samom ulazu u park. Ako ste svojim automobilom od samog ulaza do parkirališta i kompleksa s restoranom će vam trebati još kojih dva kilometra vožnje, a ulaznica se kupuje odmah pri skretanju s ceste LZ-67 koja povezuje Tinajo i Yaizu. Mimo toga, park je, jedan njegov sitan dio, moguće razgledati i na leđima deva, a svima zainteresiranima se nudi i obilazak posjetiteljskog centra Mancha Blanca odakle kreće i vođeni, dva kilometra dugi pješački obilazak koji treba unaprijed rezervirati. Postoji i tzv. obalna ruta koju je moguće prijeći u solo aranžmanu ili pak također u sklopu vođene ture, a ona, kao što joj i ime kaže, prati obalu.