Zagreb ima Markovu crkvu, a prijestolnicu u našem susjedstvu čuva ova ljepotica: krov joj krasi 150.000 keramičkih pločica

Moskovska crkva sv. Vasilija Blaženog i zagrebačka Markova crkva ubrajaju se među najšarenije sakralne građevine u Europi. No jednako lijepa i neobična crkva nalazi se u našem neposrednom susjedstvu. Na vrhu Dvorskog brežuljka, u samom srcu Budimpešte, odnosno na Trgu Svetog Trojstva, čeka vas Matijaševa crkva, koja već više od osam stoljeća svjedoči najvažnijim trenucima mađarske povijesti. Njezin šareni krov, prekriven upečatljivim keramičkim pločicama, jedan je od najprepoznatljivijih simbola Budimpešte, no iza njega krije se i priča o kraljevima, krunidbama, osmanskim osvajačima te brojnim legendama.

Prema predaji, prvi ugarski kralj, sveti Stjepan I., još je 1015. godine dao sagraditi crkvu posvećenu Djevici Mariji. Ona je svoj današnji oblik počela dobivati nakon mongolske provale u 13. stoljeću, kad je Bela IV. pokrenuo obnovu zemlje, a Budim pretvorio u novo kraljevsko središte.

Tijekom stoljeća Matijaševa crkva (na mađarskom jeziku Mátyás-templom) neprestano je rasla i mijenjala izgled. Od gotičke bazilike iz vremena kralja Bele IV. postupno se razvila u monumentalnu crkvu koja je postala jedna od najvažnijih građevina srednjovjekovne Ugarske.

Iako joj službeni naziv glasi Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, svi je znaju kao Matijaševu crkvu. Ime je dobila po kralju Matiji Korvinu, jednom od najomiljenijih mađarskih vladara, koji je u narodnim predajama ostao zapamćen kao zaštitnik siromašnih i veliki borac protiv nepravde.

On je u 15. stoljeću proširio crkvu i dao obnoviti njezin južni toranj, koji i danas krasi njegov grb. Zanimljivo je i da se Matija Korvin u ovoj crkvi ženio dva puta. Nakon osmanskog osvajanja Budima 1541., crkva nazvana po njemu pretvorena je u glavnu gradsku džamiju.

Oltari su uklonjeni, freske prekrivene vapnom, a brojni ukrasi uništeni. Dok su mnoge druge crkve u Budimu bile teško oštećene, ova je preživjela samo zahvaljujući svojoj novoj funkciji. Tijekom gotovo 150 godina osmanske vladavine bila je poznata kao Velika ili Sulejmanova džamija.

Jedna od najzanimljivijih legendi vezanih uz Matijaševu crkvu seže u vrijeme opsade Budima iz 1686. Dok je kršćanska vojska pokušavala vratiti grad pod svoju vlast, snažna eksplozija srušila je dio zida nekadašnje džamije. Iza njega se, prema predaji, ukazao kip Djevice Marije koji je godinama bio skriven od pogleda. Ubrzo nakon toga grad su preuzeli kršćani, a događaj je ostao zapamćen kao ”Marijansko čudo Budima”.

Uz sve navedeno, čuvena Matijaševa crkva stoljećima je bila i mjesto na kojem su se održavali kraljevski obredi, državna vijeća te važni politički događaji. U njoj su okrunjeni Franjo Josip I. i njegova supruga Elizabeta, poznatija kao Sisi (1867.), ali i posljednji ugarski kralj Karlo IV. (1916.). Stoga nimalo ne čudi što je ova crkva dugo nosila naziv Krunidbena crkva.

No ova crkva ipak je najpoznatija po svom spektakularnom krovu, koji je današnji izgled dobio krajem 19. stoljeća, tijekom velike obnove čitave crkve. Vodio ju je arhitekt Frigyes Schulek, koji je projektirao i obližnji Ribarski bastion. Krov je tad ukrašen s gotovo 150.000 šarenih Zsolnay keramičkih pločica složenih u geometrijske uzorke koji blistaju na suncu.

Riječ je o posebno glaziranim keramičkim pločicama proizvedenima u tvornici Zsolnay u Pečuhu. Peku se na vrlo visokim temperaturama, zbog čega su izuzetno otporne na kišu, snijeg, mraz i druge vremenske nepogode. Njihova sjajna glazura reflektira sunčevu svjetlost pa se nijanse zelene, žute, narančaste i smeđe tijekom dana neprestano mijenjaju.

U tornju Matijaševe crkve nalazi se i vidikovac do kojeg vodi čak 197 stepenica. Nagrada za uspon je spektakularan pogled na rijeku Dunav, zgradu mađarskog parlamenta i Széchenyijev lančani most. Ovu sakralnu ljepoticu svojedobno su posjetili papa Ivan Pavao II., japanski car Akihito, princeza Diana i britanska premijerka Margaret Thatcher, a njezina burna povijest te divan krov i danas privlače posjetitelje iz svih krajeva svijeta.