Najružniji grad na svijetu nalazi se u Europi, a do njega iz Zagreba leti Ryanair. Ljudi ga masovno posjećuju kako bi provjerili je li doista toliko ružan

Većina gradova koje u medijima prati loš glas angažira stručnjake za odnose s javnošću i pokušava što prije promijeniti svoju sliku. Brišu se neugodni tragovi prošlosti, osmišljavaju novi slogani i u prvi plan guraju prizori koji bi trebali privući turiste. Belgijski Charleroi odabrao je sasvim drukčiji pristup. Nekadašnja prijestolnica ugljena i čelika u Valoniji svoje tragove prošlosti nije skrivala, nego ih je jednostavno prihvatila i pretvorila u dio vlastite priče. U vremenu kada sve više putnika traži autentična mjesta, njegova neslavna reputacija postala je neočekivana turistička prednost. Za takav zaokret ponajviše je zaslužan čovjek koji je u gradu prepoznao ono što njegove vlasti dugo nisu, da i ružnoća, propadanje i nesavršena prošlost mogu postati razlog zbog kojeg će netko poželjeti doći.

Sve je počelo anketom nizozemskog dnevnog lista De Volkskrant, čiji su čitatelji Charleroi proglasili najružnijim gradom na svijetu. Pojedini mediji otišli su i korak dalje pa ga nazvali najružnijim gradom u svemiru. Neslavna titula ubrzo se proširila svijetom, a prenijeli su je brojni mediji i turistički vodiči, od Njemačke do Novog Zelanda.

Takva reputacija nije nastala bez razloga. Charleroi je desetljećima živio od rudnika, čeličana i kemijske industrije, no kada se taj industrijski sustav sedamdesetih godina prošlog stoljeća počeo raspadati, iza njega su ostala golema napuštena postrojenja, rudarski tornjevi i kilometri sivog krajolika. Grad se potom godinama suočavao s visokom nezaposlenošću, koja je, prema nekim izvorima, u pojedinim razdobljima dosezala oko 20 posto, znatno više od belgijskog prosjeka.

Dok se grad još pokušavao oporaviti od šoka, lokalni umjetnik Nicolas Buissart u toj je neslavnoj tituli prepoznao priliku. Inspirirala ga je priča o hotelu u Amsterdamu koji je bio proglašen najgorim u Nizozemskoj, a ipak je neprestano bio popunjen, možda upravo zahvaljujući takvoj reputaciji. Ljudi su jednostavno željeli osobno provjeriti koliko je doista loš.

Buissart je zaključio da bi ista logika mogla funkcionirati i na razini cijelog grada. Naime, početkom 2009. godine pokrenuo je „Charleroi Adventure“, turu koju je opisao kao urbani safari. Umjesto lavova i slonova, posjetitelji ondje fotografiraju napuštene tvornice, prolaze uz industrijske cijevi na obali rijeke Sambre i slušaju priče koje se teško mogu pronaći u programu klasičnih turističkih obilazaka.

Među najpoznatijim postajama urbanog safarija nalaze se takozvane metro stanice duhova. U Charleroiju je šezdesetih godina prošlog stoljeća započela gradnja ambiciozne i predimenzionirane mreže metroa, no projekt je ubrzo postao preskup pa dio dovršenih linija nikada nije otvoren za promet.

Buissartova ruta vodi i do ulice koja je svojedobno proglašena najdepresivnijom u Belgiji, kao i do mjesta povezanog s obiteljskom tragedijom poznatog belgijskog slikara Renéa Magrittea, čija je majka izgubila život u rijeci Sambre. Sve to možda zvuči pomalo morbidno, no upravo takve priče privlače putnike kojima su dosadili uglancani razgledi i turističke gužve u Bruggeu i Gentu.

Ono što je započelo kao neobična ideja jednog umjetnika s vremenom je preraslo u uspješan mali posao. Na ture danas dolaze istraživači, fotografi, arhitekti, poslovne grupe, pa čak i umirovljenici, za koje je osmišljena nešto lakša ruta. U istoj se skupini tako često nađu Nijemci, Nizozemci, Britanci i Francuzi, svi privučeni onime što je jedan posjetitelj nazvao mitom o Charleroiju.

Buissartov odnos s gradskim vlastima godinama je bio prilično napet, no s vremenom su se nesuglasice smirile. Danas i sam grad službeno promovira ture koje posjetitelje upoznaju s njegovom postindustrijskom baštinom, ne pokušavajući je prikriti ni uljepšati, nego objasniti i staviti u širi kontekst. Charleroi je tako postao rijedak primjer grada koji od svoje najneugodnije reputacije nije pobjegao, već ju je pretvorio u dio vlastitog identiteta i turističke ponude.

Charleroi je lako posjetiti i iz Zagreba jer Ryanair povezuje hrvatsku prijestolnicu izravnim letovima sa zračnom lukom Brussels South Charleroi. Iako u nazivu nosi Bruxelles, zračna luka nalazi se upravo na području Charleroija, pa je dolazak do grada vrlo jednostavan. Od terminala do glavnog kolodvora Charleroi Central vozi autobusna linija A1, a putovanje traje oko 20 minuta. Autobusi prometuju do četiri puta na sat, zbog čega ovaj neobični belgijski grad može biti zanimljiv izbor i za kraći vikend izlet.