Posjetili smo jedan od najljepših kanjona u Europi! Uz ledenu rijeku kriju se termalni bazeni s vodom od 35 stupnjeva

Vrlo često, kad razmišljamo o nekom bližem izletu ili putovanju, misao nam luta na zapad, često u tom smislu praktičnu, ali i naprosto predivnu Sloveniju. No, na drugoj strani, a na praktički jednakoj udaljenosti kao i do nekih od najvećih slovenskih ljepota, nalazi se jedna bosanska: kanjon Vrbasa. Posjetila sam ga prije nekoliko godina, na putovanju Bosnom i Hercegovinom, i jedno je od mjesta koje se ti se nekako ureže u srce. Za mene kanjon Vrbasa i njegova okolica mnogo su više od prirodne ljepote, riječ je o destinaciji u kojoj se doista može uživati, pa čak i vrlo polagano i više dana, ako imate vremena. Sadržaja doista ne manjka, a u ovom članku približit ću vam neke od tamošnjih lokaliteta koje smo posjetili. I kojima smo se naprosto oduševili!

No, zanimljivo, kad pomislim na kanjon Vrbasa prva mi je asocijacija ipak lubenica. Naime, ona je bila jedna od prvih stvari koje smo kupili na tom putovanju, ali isto tako i suvenir koji smo ponijeli kući, kad je putovanje bilo gotovo i kad smo još jednom, za kraj, došli do kanjona. Kupili smo je na štandu, uz cestu iz Banje Luke prema Krupi na Vrbasu, koja svakim kilometrom postaje sve sljubljenija sa stijenama i rijekom. Dio lubenica bilo je naslagan na stolovima, dok se dio ‘kupao’ u ogromnoj kištri koja je zalijevao, ni manje ni više, nego improvizirani tuš.

Njezina slatkoća kao da je bila naznaka svih lijepih stvari koje će nam pružiti kanjon Vrbasa, sama rijeka, ali i njihova neposredna okolica. Doista ih je bilo, no mi smo krenuli od ‘osnova’. To je svakako Banja Luka, grad koji živi s Vrbasom i najveći grad na toj rijeci, tamo mirnoj i podatnoj, ravničarskoj… Nismo vidjeli, kad smo ručali u jednom od tamošnjih restorana tradicionalne dajake, ali nas je zato dobrano veselio pogled na Kastel iz 16. stoljeća. Kao i na sam Vrbas ukrašen vrbama. Nevjerojatne boje, bio je tako sušta suprotnost svojoj divljoj prirodi zahvaljujući kojoj si je i izdubio kanjon, koji pak slovi za jedno od najljepših područja Bosne i Hercegovine.

Kanjon se u biti protegnuo između Jajca i Banja Luke. Radi svoje je važnosti pod zaštitom još od 1955. godine. Obiluje brzacima, slapovima, plažama, stijenama… Pogled na ove posljednje na momente je, kako se vozite po cesti u kanjonu, doista dramatičan. Poželite se zaustaviti i fotografirati, no onda, suočeni s bezbrižnom i odvažnom vožnjom domaćih po zavojitoj cesti, zaključite da vam je od fotografije ipak draži vlastiti život. Gorde stijene ste prisiljeni uklesati u sjećanje ‘po starinski’…

Sama rijeka, Vrbas, duga pak je 250 kilometara. Rađa se na planini Vranica, na oko 1500 metara nadmorske visine, a ulijeva u Savu. Na svom relativno dugom toku za ove prostore prolazi preobrazbu od planinske rijeke do pitome tekućice… Mi smo imali prilike baciti pogled na oba lica. Doduše, nismo išli na rafting ili vožnju kajacima, bili smo ‘sramežljivi’, a možda i lijeni, no o kvaliteti dovoljno govori podatak da je tamo svojedobno održano i europsko prvenstvo u raftingu.

Kad već nije bilo raftinga, jel’ bilo kupanja, moglo bi glasiti pitanje. Odgovor je kratak i jasan, glasi ‘ne’, ali je i pomalo netočan. Vrbas je, iako smo tamo bili u kolovozu, naprosto leden. Naš maleni, tada u dobi od dvije godine zahvaljujući kojem smo imali prilike uživati u nadnaravnim dozama inače već poslovične bosanske ljubaznosti, bio je najhrabriji. Uporno ga je pokušavao testirati nekoliko metara od našeg kampa, na ušću rijeke Krupe u Vrbas, uporno ulazeći u rijeku i zatim bježeći van, dok su se meni gležnjevi i listovi doslovno ledili u vodi. No, to što nam je Vrbas bio hladan, ne znači da se nismo kupali odmah do njega.

Naime, u Srpskim Toplicama nadomak Banje Luke , na samoj obali rijeke Vrbas, nalazi se jedno neobično kupalište. I samo ime Vrućica govori da bi se moglo raditi o termalnim izvorima i to doista jest tako. Plaža se može pohvaliti s nekoliko izvora termalne ljekovite vode. U njoj se može uživati u prirodnim ili umjetnim bazenčićima. Kad ste u nekima od njih doslovno imate izbor: skočiti ili pak preko stijene zaplivati u hladni Vrbas.

Voda u bazenima doseže temperaturu do 35 stupnjeva Celzijevih, a u njoj se preporučuje ostati maksimalno 30 minuta. Za ljekovitost te vode znali su i stari Rimljani, a pretpostavljamo da je prizor bio sličan današnjem: neki kao srdelice u toplom, hrabriji i mlađi u hladnom… Tamošnja voda navodno je najljekovitija na području Srpskih Toplica, a posebno su razvikana tri bazena: Kraljičina banja, Šugavica (koja se koristila za liječenje stoke) i Direklija.

No, iako nas je Vrbas osvojio, odlučili smo posjetiti još jednu rijeku, već spomenutu u ovom tekstu. Naime, naš se kamp nalazio odmah do ušća rijeke Krupe u Vrbas pa je doista bila šteta ne posjetiti Krupu na Vrbasu, mjesto poznato po predivnim, kojih 100 metara dugim kaskadnim slapovima.

Uz te se slapove nalaze i pitoreskne mlinice u kojima se i danas melje brašno, a uz njih vodi i staza dalje uz rijeku, koja vas naposljetku vodi do samog izvora Krupe. Mi smo prohodali jedan manji dio, a onda se u hladovini smjestili uz Krupu, mutno-plavičaste, pomalo mistične boje, i jednostavno odmarali… Upravo su to Vrbas i njegov kanjon te njegova neposredna okolica: istinski odmor za dušu i uživanje u prirodi. I najboljim lubenicama.