U slavonskom selu s 29 stanovnika Marika je kupila kuću do koje se morala probijati mačetom. Danas joj dolaze ljudi iz cijele Europe

Kad je Marika 2019. godine prvi put došla vidjeti kuću na obroncima Papuka pronašla je zdanje toliko obraslo da se nije moglo doći do ulaznih vrata. S kolegom je uzela mačetu i probijali su se kroz raslinje. No čim je ušla u kuću, shvatila je da je pronašla nešto posebno. Bila je u dobrom stanju, nije se osjetila vlaga, i u Marikinim se očima počela stvarati slika onoga što bi ovdje moglo biti. Danas, sedam godina kasnije, ta njezina vizija je stvarnost. Posjetili smo je u Slatinskom Drenovcu, selu sa samo 29 stanovnika, u kojem je uredila kuću za odmor Little House on Papuk iz koje gosti imaju tek desetak koraka do mira papučke šume.

Marika i njezina mama dočekale su nas u prostranom dvorištu okupanom zelenilom i ljetnim suncem. Okućnica je impresivne veličine, zelena livada omeđena je gredicama s povrćem i prostorom za odmor u hladu. Na kraju te livade zeleni se šuma. Slatinski Drenovac često zovu „vratima Papuka“, a Marikina kuća i dvorište doslovce su naslonjeni na taj slavonski park prirode. Čim smo stigli, okružuje nas neki mir, miris stabala i prirode, tišina isprekidana samo zanimljivim razgovorom s fascinantnom vlasnicom.

Marika Marić živi u Slatini, dvadesetak kilometara od Slatinskog Drenovca, i Papuk joj je oduvijek bio, kako kaže, veliko igralište s bezbroj mogućnosti. Vozila je bicikl, planinarila i stalno se kretala ovim krajem. Svaki put kad bi prolazila kroz Slatinski Drenovac, pomislila bi koliko je selo lijepo i da bi voljela ondje jednom pronaći nešto svoje. Prilika se ukazala 2019., kad je došla pogledati tada zanemarenu kuću i zapuštenu okućnicu.

„Kuća je bila zatvorena dvanaest godina, ali unutra se nije osjećala nikakva vlaga. Odmah sam pomislila da je odlična“, prisjeća se Marika. Vrlo brzo našla se kod javnog bilježnika, a tek je nakon kupnje počela shvaćati koliko će posla i novca biti potrebno da napravi sve što bi željela.

Sedam godina kasnije, nama se čini da je uspjela, iako ona ima još brojne planove koji će ovo mjesto učiniti još posebnijim. Kuća Little House on Papuk od svibnja do rujna gotovo je stalno popunjena, a u malo slavonsko selo dolaze gosti iz Njemačke, Nizozemske, Poljske, Mađarske, Danske, Italije… Svi zbog istog razloga: mira kojeg u većim sredinama više nema.

U obnovu se uključila cijela obitelj. Prednji dio dvorišta raskrčili su vlastitim rukama, uz pomoć mame, tate i sestre, a poslije su doveli bagere i poravnali teren. Stari štagalj s dva zida od crvene opeke vlasnica je htjela sačuvati, ali bio je previše nestabilan pa su ga morali srušiti. Prošlo je par godina i gosti su počeli dolaziti.

Marika je zamišljala da će joj najčešće dolaziti biciklisti i planinari. Danas ih ima, ali najviše dolaze parovi i obitelji s malom djecom koji žele pobjeći iz velikih gradova. „Djeca su ovdje posebno sretna. Čim izađu iz automobila, počnu trčati po dvorištu i šumi. Roditelji se katkad u prvom trenutku uspaniče, a ja im kažem da ih puste neka uživaju. Djeca su većinu vremena okružena betonom i upravo im je taj osjećaj slobode najveći doživljaj“, priča Marika.

Marika je članica HGSS-a, podrijetlom je Vojvođanka koja se s obitelji doselila u Slavoniju 1992. Završila je ekonomiju, godinama je radila dva honorarna posla, a kao spašavateljica volontira i danas. Papuk poznaje kao svoj džep i na Instagram profilu kuće objavljuje i otkriva ljudima prekrasne i skrivene kutke svoje omiljene planine.

Primjećuje da joj sve više gostiju u posljednje vrijeme govori da im se ne ide na more, u gužvu. Zato odabiru Papuk. „Zanimljivo je da među stalnim gostima ima puno Istrijana. Nakon što završi ljetna sezona, dolaze se ovdje resetirati u šumi i zelenilu. Neki koriste kuću kao bazu za obilazak cijele Slavonije, nekad idu i skroz do Iloka,“ ispričala nam je Marika.

Najveći adut kuće upravo je blizina Papuka. Ulaz na planinarsku stazu udaljen je pedesetak metara od dvorišta, a iz sela prema Jankovcu, najpopularnijem izletištu i park šumi Papuka, vode tri staze. No Papuk je premrežen atraktivnim planinarskim stazama i do većine najatraktivnijih dijelova istočnog dijela parka prirode lako ćete doći pješke ili kratkom vožnjom.

„Papuk, iako izgleda pitomo, zna prevariti. Šuma je vrlo gusta, bez mnogo otvorenih vidika i jasnih orijentira. Zato svojim gostima dajem precizne upute sa stazama, ulazima i skretanjima,“ upozorava Marika, koja kao članica HGSS-a Stanice Orahovica sudjeluje u potragama od 2015. godine. Ponekad se izgube izletnici koji pogrešno skrenu, gljivari koji odlutaju predaleko, često su to i iskusni planinari.

Da je Marika domaćin kakvog se samo može poželjeti dokazuje i činjenica da gotovo sve svoje goste dočeka uz rakiju i platu slavonskih zalogaja. Objasni im sve vezano uz kuću i boravak pa ih ostavi u miru sela. Ispričala nam je kako je svojim prvim stranim gostima, mladom paru iz Nizozemske, preporučila je posjet Geo-info centru u Voćinu. Ondje se tada plaćalo samo gotovinom, koju nisu imali. Nazvala je centar, zamolila da ih puste i sljedećeg dana im osobno odnijela novac. Gosti su bili oduševljeni i vjerojatno je taj pristup, uz ljepotu i lokaciju same kuće, razlog što se Mariki sve više gostiju vraća. Jedan par, otkriva uz smijeh, dolazi četiri puta godišnje jer želi doživjeti okruženje u sva godišnja doba.

Ono što goste iz većih gradova najviše iznenadi nisu ni kuća ni vrt. Kad padne noć, iznenadi ih pogled prema nebu. U Slatinskom Drenovcu, naime, gotovo da nema svjetlosnog zagađenja pa se nakon što padne mrak vidi nevjerojatno mnogo zvijezda. Gosti mogu jednostavno leći na travu i promatrati ih. Zbog velike količine šume ovdje nema ni ekstremnih vrućina. Danju može biti vruće, ali navečer često treba jakna, pa se događa da gosti i ljeti nalože vatru. Uz sve to, u vrtu raste povrće koje si mogu sami ubrati.

Upravo su taj seoski ritam i mir ono zbog čega mnogi umjesto na more hitaju prema istoku Hrvatske. I to je ono što Marika želi sačuvati. Ne misli raditi bazen, jer buka i vrištanje uz vodu ne bi odgovarali ni atmosferi ni susjedima, ali planira napraviti drveni podest sa saunom na drva, vrtni tuš i vanjsko ložište. Uz njega će se navečer moći sjediti, peći sljezovi kolačići ili kobasice i gledati u vatru.

„Mislim da je kuća ovako mala, slatka i ugodna. Ne mora postati velika“, kaže nam Marika, a mi dodajemo da možda nije velika kvadraturom, ali je ljepotom, mirom i prirodom koja je okružuje uistinu ogromna.