Najviši željeznički most Europe nalazi se u hrvatskom susjedstvu: ljudi pišu da izgleda kao iz Harry Pottera

Pruga Beograd–Bar prolazi kroz 254 tunela i preko 435 mostova, a njezin vijadukt Mala Rijeka uzdiže se 198 metara iznad dna kanjona

Foto: Shutterstock
Želim da mi Google češće preporučuje Putni Kofer

Ljudi koji putuju vlakom uglavnom biraju između dvije stvari: da stignu brzo ili da vide nešto usput. Europa je u pola stoljeća odlučila u korist prve opcije, pa se većina novih pruga povlači ravno, kroz tunele i po nasipima s kojih se malo toga razabire. Utoliko su rijetke ostale one trase koje su građene u vrijeme kad se prolazak kroz planinu smatrao pothvatom vrijednim spomenika i na kojima se putniku i danas otvara prizor kakav se s autoceste ne vidi.

PRUGA POČINJE U BEOGRADU ZAVRŠAVA U BARU

Jedna takva pruga počinje u Beogradu i završava na crnogorskoj obali, a britanski Guardian objavio je putopis s te rute. Novinarka koja ju je prošla opisuje trenutak kad kompozicija izlazi iz tunela, prelazi preko duboke provalije i za nekoliko sekundi ulazi u sljedeći te vlak uspoređuje s prizorom iz filmova o Harryju Potteru u kojima prelazi škotski vijadukt Glenfinnan. Vijadukt o kojem piše zove se Mala Rijeka i nalazi se dvadesetak kilometara sjeverno od Podgorice.

Vijadukt premošćuje kanjon istoimene pritoke Morače na duljini od 498,8 metara, a tračnice se nalaze 198 metara iznad dna, otprilike na razini krova šezdesetkatnice. Projektirao ga je inženjer Ljubomir Jevtović, a gradnja je trajala od 1969. do 1973. Od dovršetka do 2001. bio je najviši željeznički most na svijetu, dok ga nije pretekao kineski most preko rijeke Beipan. U Europi taj rekord i dalje drži.

JEDNA OD NAJIMPRESIVNIJIH ŽELJEZNIČKIH RUTA

Nažalost, mi se nikada nismo vozili prugom Beograd–Bar, ali novinarka Guardiana opisuje je kao jednu od najimpresivnijih željezničkih ruta u Europi koja već desetljećima prolazi kroz neke od najdramatičnijih krajolika Balkana. Vožnja ovom linijom svodi se prije svega na putovanje. Beograd nekako uvijek ostane manje bitan, a isto vrijedi i za sam Bar. Pruga kojoj spomenuti vijadukt pripada duga je 476 kilometara i građena je više od dva desetljeća. Otvorena je uz veliku pompu 1976. i slovila je za jedan od projekata na koje je Tito bio najponosniji. Na svečanoj vožnji 28. svibnja 1976. Plavim je vlakom prvi otputovao prugom od Beograda do Bara. Plavi vlak danas se čuva u Topčideru.

Brojke objašnjavaju zašto je gradnja potrajala. Kroz Dinaride su probijena 254 tunela ukupne duljine oko 114 kilometara, pa vlak gotovo četvrtinu puta provede pod zemljom, a preko rijeka i klanaca prelazi 435 mostova i vijadukata. Najviša točka trase nalazi se kod Kolašina, na 1032 metra, a najduži tunel, Sozina, kojim se pruga spušta prema Jadranu, dug je više od šest kilometara. Ipak, ratovi na ovim prostorima ostavili su svoj trag na pruzi pa putovanje danas izgleda drukčije nego nekada. Tijekom 1990-ih dijelovi pruge bili su oštećeni i bombardirani, a ruta je s godinama izgubila nekadašnji značaj. Međutim, posljednjih godina nastavljene su obnova i modernizacija pruge, a ruta se ponovno promovira zaljubljenicima u vlakove iz cijelog svijeta.

VOŽNJA TRAJE 11 SATI, A KARTA JE OKO 20 EURA

Vožnja danas prema voznom redu traje oko 11 sati, a u praksi ponekad i mnogo dulje. Nakon Beograda niže se brdovito zaleđe Valjeva i Užica, a krajolik se zaoštrava kod Zlatibora, u čijoj je blizini Nacionalni park Tara. Trasa usput prolazi kroz kratak dio Bosne i Hercegovine i vraća se u Srbiju, pa prema Guardianu granične kontrole znače kucanje na vrata kupea. Novinarka Guardiana spominje i jedan jako zanimljiv detalj: tijekom vožnje u vagone ulaze prodavači piva, bureka i cigareta, a priznaje da joj je taj prizor ostao u pamćenju jednako kao i planine.

Poslije Kolašina, gradića pod Bjelasicom, počinje najatraktivniji dio. Slijedi spomenuta Mala Rijeka, zatim Podgorica pa spuštanje prema Skadarskom jezeru, čija približno trećina pripada Albaniji. Postaja Virpazar dobra je točka za prekid putovanja, a posljednji sat vožnje otvara pogled na Jadran prije dolaska u Bar. Cijene su razlog zbog kojeg ta ruta redovito ulazi na popise najpovoljnijih dugih putovanja vlakom u Europi. Karta drugog razreda za cijelu relaciju stoji 23,80 eura, dok kraće dionice unutar Crne Gore stoje svega nekoliko eura. Mnogi zato biraju odsječak od Bara do Kolašina, koji u tri do četiri sata pokaže najspektakularniji dio trase.

Pročitajte još