Ostaci ove raskošne vile i danas stoje u šumi iznad Zagreba. Njezina mračna prošlost zapisana je u podzemnim tunelima

Možda ste nekad i prošli pokraj ove građevine dok ste se šetali po Medvednici, ali vam vjerojatno ni u kojem slučaju nije bila zanimljiva pa ste samo letimično bacili pogled i nastavili dalje. Tamo u gustoj šumi iznad Gračana stoje ruševine građevine koja sada izgleda kao mjesto kojem se ne želite ni približiti, ali njezina je prošlost toliko neobična da bi bez problema mogla poslužiti kao predložak za film.

Teško je, naime, pronaći mjesto koje je u manje od stotinu godina promijenilo toliko različitih uloga. Od elegantnog izletišta s teniskim terenima, preko rezidencije jednog od najmračnijih likova hrvatske povijesti, do popularnog restorana i napuštenih podzemnih hodnika u kojima su se devedesetih godina održavale techno zabave. Riječ je o Vili Rebar, nekada jednom od omiljenih zagrebačkih izletišta, od koje su danas ostali tek kameni zidovi, zarasla stubišta i mreža ratnih bunkera i tunela.

Prema dostupnim informacijama, priča o Vili Rebar počinje dvadesetih godina prošlog stoljeća, kada se na njezinu mjestu nalazila obična lovačka kuća. Grad Zagreb odlučio je 1932. godine taj prostor urediti kao mjesto za izletnike, a s kasnijim oblikovanjem vile, prema Hrvatskoj enciklopediji, povezuje se i arhitekt Ivan Zemljak, jedan od važnijih predstavnika hrvatske moderne arhitekture.

Nekada je to bila kuća koja je plijenila pozornost. Bila je izgrađena od kamena i drva, imala je veliku terasu i pogled na grad, a u neposrednoj blizini nalazilo se tenisko igralište. Danas je čak teško i zamisliti kako je taj prostor onda izgledao jer se šuma u međuvremenu uselila u sve prostore. Međutim, sačuvane fotografije pokazuju atraktivnu građevinu s velikim drvenim terasama, kamenim lukovima i uređenim prostorima za druženje.

Nakon mjesta za izletnike kuća se pretvara u nešto sasvim drugo i ulazi u svoj „najmračniji“ dio povijesti. Naime, tijekom Drugog svjetskog rata Vila Rebar postaje jedna od rezidencija Ante Pavelića, poglavnika NDH i vođe ustaškog režima. Zbog izdvojenog položaja i sigurnosne infrastrukture u pojedinim se prikazima naziva i njegovim Orlovim gnijezdom.

Upravo u tom razdoblju nastao je dio kompleksa koji i danas izaziva najviše zanimanja. Kao što je bilo skoro pa uobičajeno u vrijeme Drugog svjetskog rata da svaki vođa ima svoju liniju tunela, bunkera i tajnih prolaza, tako je i oko Vile Rebar izgrađen kompletan podzemni sustav koji je Paveliću i njegovoj obitelji trebao omogućiti zaklon i bijeg u slučaju napada. Ispod elegantne građevine tako se nalazio sasvim drukčiji svijet, namijenjen zaštiti i evakuaciji.

Prema dostupnim opisima, iz same vile vodili su prolazi prema podzemnom sustavu, a navodno su i dodatni bunkeri bili raspoređeni po okolnoj šumi. Pojedini izvori spominju dva ulaza u tunele, dok su izlazi bili smješteni dalje od glavne građevine. Naravno, ondje gdje postoje tajni tuneli, s vremenom se obično pojavi i popriličan broj legendi. Tako se i za Vilu Rebar mogu pronaći tvrdnje da su njezini podzemni prolazi dugi kilometrima, pa čak i da su povezani s udaljenim dijelovima Zagreba. Međutim, za takve priče nema pouzdane potvrde. Ono što je sigurno jest da bunkeri i tuneli doista postoje, a njihovo današnje stanje nije sigurno za istraživanje.

Završetkom rata Vila Rebar ponovno je promijenila namjenu, i to prilično dramatično. Nekadašnja Pavelićeva rezidencija pretvorena je u dječje odmaralište, potom izletnički dom, a kasnije i popularan ugostiteljski objekt poznat pod imenom Risnjak.

Starije generacije Zagrepčana, prema informacijama iz članka na HRT-u,  još je pamte kao mjesto na kojem su se održavale svadbe, rođendani, maturalne večere i razne proslave. Vikendima se mogla čuti živa glazba, a gosti su ondje dolazili na ručak i druženje. Takav je život trajao sve do 1979. godine, kada je vilu zahvatio veliki požar. Drveni dijelovi građevine uništeni su, dok su kameno prizemlje i podzemni prostori preživjeli. Uzrok požara nije pouzdano razjašnjen, a vila nakon toga više nije obnovljena.

Međutim, ova vila kao da ima vlastitu volju i nikako se nije dala zaboravu. Stoga napuštanje vile nije značilo da je ondje prestao svaki oblik društvenog života. Devedesetih godina podzemni prostori ponovno su privukli posjetitelje, ovaj put ljubitelje elektroničke glazbe. Prema zapisima o lokalitetu, u tunelima i skloništima održavale su se neformalne „underground“ techno zabave.

Bilo je to razdoblje u kojem se zagrebačka elektronička scena ozbiljno razvijala. Jedan od njezinih najpoznatijih događaja bio je Under City Rave, održan 1993. godine u Tunelu Grič, na kojem se okupilo više tisuća ljudi i o kojem je izvještavao čak i MTV. Taj se događaj često znao povezivati s Vilom Rebar, ali u pitanju je bila samo zabuna. Ipak, slobodno možemo reći da dobro pokazuje atmosferu tadašnje alternativne glazbene scene.

Danas do Vile Rebar vodi planinarski put broj 17 iz smjera Dolja, a njezini ostaci skrivaju se među drvećem. Još uvijek se mogu vidjeti kameni lukovi prizemlja, zarasla stubišta, ostaci teniskog igrališta i bunkeri razasuti po šumi.

Zanimljivo je da je Vila Rebar nakon dugogodišnjih imovinskopravnih postupaka ponovno pripala Gradu Zagrebu, čime se otvorilo pitanje njezine obnove. Međutim, njezina budućnost i dalje je neizvjesna. Pitanje je hoće li se opet oduprijeti i nastaviti nekim novim životom.