Otkrili smo da u Španjolskoj postoji i “mala” Sagrada Família! Nalazi se u malenom selu, a gradili su je čak 74 godine

Slava ponekad zna biti prilično nepravedna, posebno kada je riječ o umjetnicima i arhitektima čija su djela nastajala u suradnji s drugim, poznatijim autorima. Povijest nas je mnogo puta naučila da se iza velikih imena često kriju jednako talentirani pojedinci, čiji je doprinos s vremenom ostao pomalo zaboravljen. Na svijetu je vjerojatno jako malo ljudi koji nisu čuli za Antonija Gaudíja, koji je svojim osebujnim arhitektonskim rukopisom ostavio toliko snažan trag da je danas teško govoriti o katalonskom modernizmu, a da se pritom ne spomene njegovo ime.

Međutim, koliko ljudi zna za Josepa Mariju Jujola, jednog od njegovih suradnika, čija je mašta očito bila jednako nesputana? Koliko je bio talentiran, možda najbolje pokazuje svetište koje je projektirao u malenom katalonskom mjestu Montferri. Svojim neobičnim izgledom toliko podsjeća na slavnu Gaudíjevu baziliku da je dobilo nadimak druga Sagrada Família. A kada se tome doda podatak da su ga stanovnici gradili čak 74 godine, jasno je da se iza ove impresivne građevine krije zanimljiva priča.

Montferri se nalazi u pokrajini Tarragona, u krajoliku kojim dominiraju vinogradi i brežuljci. Na jednom od njih uzdiže se Santuari de la Mare de Déu de Montserrat, odnosno Svetište Gospe od Montserrata. Njegova silueta sastavljena od mnoštva šiljastih vrhova, kupola i geometrijskih oblika podsjeća na kamenu planinu koja je izrasla iz okolnog krajolika. Upravo je planinski masiv Montserrat, poznat po karakterističnim zaobljenim stijenama, bio Jujolova glavna inspiracija.

Stanovnici Montferrija tradicionalno su nakon berbe grožđa hodočastili u samostan Montserrat kako bi zahvalili za urod. Isusovac Daniel Maria Vives došao je na ideju da se u njegovu rodnom kraju izgradi vlastito svetište posvećeno Gospi od Montserrata, zaštitnici Katalonije. Projekt je povjerio svojem rođaku Jujolu, koji je već surađivao s Gaudíjem na znamenitim projektima poput Casa Batlló i Parka Güell u Barceloni.

Kamen temeljac položen je 15. studenoga 1925. godine, a Jujol je dobio priliku samostalno razviti svoju arhitektonsku zamisao. Osmislio je građevinu s 33 kupole različitih visina, 42 stupa i čak 120 lukova. Zanimljivo je da je tlocrt oblikovao poput broda čiji je pramac usmjeren upravo prema planini kojoj je svetište posvećeno.

Sličnost s Gaudíjevom bazilikom posebno je izražena u složenoj geometriji, razvedenoj silueti i neobičnim konstrukcijskim rješenjima inspiriranima prirodom. Poput svojeg slavnog suradnika, Jujol je koristio parabolične i lančane lukove koji imaju važnu nosivu ulogu. Oni se oslanjaju na relativno vitke stupove i stvaraju visoke svodove, zbog kojih unutrašnjost djeluje mnogo prostranije nego što se može zaključiti prema vanjskim dimenzijama.

Poseban dojam ostavlja svjetlost koja prodire kroz obojene vitraje i osvjetljava bijele površine stupova i svodova. Iako je konstrukcija iznimno složena, nastala je uz vrlo ograničena sredstva. Jujol je koristio lokalni kamen, pijesak i cement, a dio građevnih elemenata izrađivao se neposredno na gradilištu. Upravo je u tome bila njegova posebnost, jer je zahvaljujući domišljatim konstrukcijskim rješenjima uspio ostvariti ambicioznu zamisao koristeći relativno jednostavne materijale.

Gradnja je 1931. godine zaustavljena zbog financijskih i političkih okolnosti, a Španjolski građanski rat, koji je izbio nekoliko godina kasnije, dodatno je odgodio njezin nastavak. Jujol je umro 1949. godine, ne dočekavši dovršetak svojeg djela. Radovi su nastavljeni tek 1985. godine, uz oslanjanje na izvornu dokumentaciju, a svetište je konačno dovršeno 1999. godine, čak 74 godine nakon polaganja kamena temeljca.

Kako piše španjolski list La Vanguardia, u izgradnji su sudjelovale tri generacije stanovnika Montferrija, a sredstva su se prikupljala donacijama i različitim akcijama, uključujući prodaju lutrijskih listića. Zanimljivo je da je nastavak radova izazvao rasprave među arhitektima, baš kao i u slučaju Gaudíjeve Sagrade Familie. Dio stručnjaka smatrao je da bi građevinu trebalo ostaviti nedovršenom, umjesto nastavljati projekt nakon smrti njegova autora. Danas svetište privlači pozornost upravo zbog usporedbe sa slavnom barcelonskom bazilikom, ali Jujolovo djelo zaslužuje i vlastito mjesto u povijesti arhitekture.