Gorana živi na ranču u Zagorju s 46 životinja: zvijezde su magarica Esmeralda i prasac Elvis, a možete ih i posjetiti

U Hrvatskom Zagorju, u Svetom Križu Začretje, postoji jedan iznimno simpatičan svijet. U njemu 200 kilograma teška Esmeralda uporno i bezuspješno pokušava ugurati svoju guzu na ljuljačku, dok se oko nje vrzmaju čupavi Elvis, Mrle, Jovanča, Ranka i Zorica. Gledaju to i mnoge druge oči, nerijetko skrivene ispod smiješnih kukmi… No, najveće je slavlje kad se tamo, ‘dolje’, svaki dan u isto vrijeme pojavi vladarica tog svijeta. Ona se zove Gorana Čičak, a njezino carstvo nosi ime ‘Ranch Ćoravi sokak’.

Ranch Ćoravi sokak imanje je na koje su se Gorana i njezin suprug preselili prije sedam godina. Prije 11 godina su se doselili u Zagorje, a u biti su iz Baranje, iz Bilja. U Sveti Križ Začretje doveo ih je suprugov posao. Čak su jedno vrijeme razmišljali i o odlasku van, a uvijek su maštali o tome da imaju nešto svoje. Kad im je pošlo za rukom pronaći svoju kućicu, počele su se redati i životinje.

„Podrazumijevalo se da, kada kupimo kuću, idu životinje, ali ono standardno, pas i mačka… Tako smo praktički odmah nabavili psa, Happyja. Bila je to ljubav na prvi pogled. Onda je došla i maca, pa i papagaj. No, kako smo kupili kuću s velikim zemljištem, odnosno poljem koje je suprug trebao stalno kositi, prije tri godine nam je palo na pamet da možda uzmemo neku životinju da nam pomaže u tome, a patuljaste su mi kozice dugo bile želja“, započela je priču Gorana.

Nabavili su, za početak, jednog jarčića. „Napravili smo mu i kućicu, ali onda smo si razmišljali ‘jadan mali jarčić, ma ajmo nabaviti i curu’. Pa je onda došla jedna beba, pa druga beba… Onda smo ogradili jedan dio imanja, odnosno te površine koju nazivamo ‘dolje’ za njih pa smo si mislili ‘što će drugi dio zjapiti prazan, ajmo još nešto, ajde magarca’! Onda smo nabavili magaricu Esmeraldu, a zatim je suprug za rođendanski poklon od kolega s posla dobio Minnesota svinjicu“, nabraja dalje naša sugovornica zaraznog smijeha i nevjerojatno dobre energije.

Nakon toga na red su došle i koke jer su željeli imati svoja jaja. „Ali, što ćemo samo jednu… Došli smo na 30 koka, a onda smo, kako imamo bašticu, imali i problem s puževima s kojima smo dijelili salatu, samo što su oni pobjeđivali, a kako nismo za neku kemiju nabavili smo pužomorke patkice“, govori Gorana.

Ranch Ćoravi sokak danas je dom za ukupno 46 životinja. Svaka životinja ima svoje ime, osim crnih novorođenih koka koje sve izgledaju isto pa ih ne mogu raspoznati, iako se Goranin mlađi sin, koji obožava kokice, dosjetio da bi im mogli vezati neke končiće u boji kako bi ih mogli raspoznavati.

„Imena imaju svi veliki dlakavci i koke koje možemo raspoznati. To su pas Hepi, mačka Krešimir, žako papiga Grga, koze Mrle, Jovanča, Ranka i Zorica… Gica je Elvis zato što je imao frizuru, baš je štosan… Patke su Vjeko, Anuško, Paška, Alenka, Vlatko, Milica i Danica, a koke Duško, Darko, Ljerka, Mara, Viktorija, Lejla, Amra, Bobica, Slavica. Male smeđe čupavice su Sha, Ki, Ra… jer tako slatko mrdaju guzama kad trče. Magarica se zove Esmeralda“, nabraja Gorana.

Za Goranu je to bilo ostvarenje dugo sanjanog sna. Uvijek je maštala o tome, a još joj je kao djevojci, prisjeća se, bilo prelijepo vidjeti konje na proplanku, u nekoj šumi. No, kako su bili podstanari, od životinja su imali samo ribice. „Uvijek sam imala neku crtu za to, ali nismo imali mogućnosti. No, sada kad je krenulo, tko zna na čemu će stati“, šali se Gorana. Upravo je ona ta koja ima viziju, a muž je svesrdno podržava. „A što da radi sa mnom? Išao je po Esmeraldu u Sloveniju, primjerice…“, smije se.

Ćoravi sokak se u biti sastoji od dva dijela, koji Gorana zove ‘gore’ i ‘dolje’. ‘Gore’ podrazumijeva kuću i okućnicu s cvijećem. Tu caruju mačka, pas i papiga. ‘Dolje’ se prostire na 2000 metara četvornih, a u tom se dijelu imanja nalaze nastambe i prostor za ostale životinje. Gorana i suprug su sami sve radili, svojim rukama, uključujući i ogradu. “Postoji gore i dolje, ali energija je dobra na oba mjesta“, kaže Gorana.

Životinjice koje žive ‘dolje’ sasvim su slobodne i slobodno se kreću, a među njima magarica i kozice čak i noću, osim dok nije prehladno. Kad se pojavi dolje, sve se odmah okupe oko nje. „Meni su oni ‘dolje’ terapeuti i psiholozi. Ne možete biti mrgudni, ljuti kad vam u krilo uvali glavu Esmeralda, koja ima 200 kila i koja voli sjesti u krilo jer je tako navikla, odnosno koja pokušava sjesti u ležaljku… Kako da budem namrgođena? Ako te boli duša, samo odeš dolje i sve prođe. I iz kamena izvuku osmijeh“, kaže.

Što se tiče izgleda Ćoravog sokaka, Gorana je imala viziju kako želi da on izgleda. Zamišljala je i natpis na kojem će stajati ime, no trebalo ga je smisliti. „Pa što da radimo, i na kraju ga nazvali Ćoravi sokak jer tu si došao i zaglavio si i prekrasno ti je i ne ideš dalje“, objašnjava Gorana, koja ima i planove vezane uz imanje. Na umu ima nabaviti i neku ovčicu, priznaje, a želi izgraditi i dodatne nastambe. „Čisto da imaju više mjesta. Kokice se posvađaju pa jedna stoji vani na kiši… Kaže mi muž ‘ne možeš gledati da ništa ne radiš“, kaže.

Gorani u vođenju imanja, osim supruga Zvonimira, pomažu i sinovi Ian i Liam. Potonji, mlađi, joj pomaže, primjerice, oko hranjenja i zatvaranja životinja, no većinu svakodnevnih poslova Gorana obavlja sama. „Dođem dolje i krenem čistiti… I onda, normalno, svi se muvaju oko nogu i zaboraviš što si krenuo raditi. Kreće maženje i onda i taj posao, čišćenje, prođe bezbolno. Nema onog ‘jesam se umorila’“, govori.

Najbolje od svega, ovaj simpatični svijet moguće je i posjetiti. Gorana nudi mogućnost obilaska Ćoravog sokaka uz najavu. „Ja ih provedem, oni postave pitanja… Uglavnom dođu ljudi koji žele nabaviti neku životinju pa imaju pitanja. Dođu ljudi i malo se pomaziti sa životinjama, a što se tiče ulaza on se ne naplaćuje. Imam kutiju za donacije u koju mogu ubaciti za jabučice ili mrkvice za životinje… Ljudi mogu nakratko doći i upoznati se, pokupiti pune torbe dobre energije i onda mogu ići dalje“, kaže uz smijeh.