Najstrašnija noć u godini: u turskom selu ljudi odjeveni u duhove, obojenih lica plaše jedni druge i tjeraju zlo
Tisuće ljudi obojenih lica, odjevenih u duhove i u zastrašujućim kostimima preplavljuju ulice mjesta Çamlıca u Turskoj, plaše prolaznike i jedni druge, te se zabavljaju do dugo u noć. Ne, nije riječ o još jednoj proslavi karnevala, već o stoljetnoj tradiciji Bocuk Gecesi, što u prijevodu znači „noć Bocuka”, koja se u turskoj Trakiji održava svakog siječnja.
NAJDUŽA I NAJTEŽA NOĆ U GODINI I VJEŠTICA KOJA JE SE HTJELA POMLADITI
Bocuk je izraz koji se koristi u Trakiji za najdužu i stoga najtežu noć u godini, ali i ime mitskog bića koje straši ljude, a prema narodnoj predaji riječ je o ženi, vještici. Ona je imala 80 godina i bavila se crnom magijom kako bi postala mlađa. To joj je i uspjelo, no nije stala s magijama pa je tako, primjerice, začarala sve krave da ne daju mlijeko.
Ljudi su se počeli okupljati kako bi ju prestrašili i otjerali, a na kuće su stavljali bundevu, njezinu omiljenu hranu, kako bi ju spriječili da im ulazi u domove, te bi se više obitelji okupilo u jednoj kući. Okupljanje i druženje sa susjedima ostalo je i danas važan dio cijelog festivala.
Ova se neobična manifestacija počela održavati još u srednjem vijeku, kad su ljudi lica bojali brašnom. Na najhladniju noć u godini ljudi bi se okupili i odjeveni u duhove istjerivali zlo i ta se tradicija održala sve do danas. Sve do 2010. bila je izrazito lokalnog karaktera, a onda su ju otkrili turisti pa sad u mjesto s 950 stanovnika u okrugu Keşan u Edirneu na taj dan stiže i po 20.000 posjetitelja.
U TOJ NOĆI TRADICIONALNO SE JEDE BUNDEVA SA SIRUPOM I ORASIMA
U noći Bucuka stanovnici svih generacija izlaze maskirani na ulice, viču „Bocuk dolazi”, lica su im prekrivena bijelom bojom, a oči i usta jako našminkani. Obilaze susjede i plaše prolaznike, pritom se izvrsno zabavljajući.
Tradicionalno se na taj dan priprema i poslužuje bundeva sa sirupom i orasima jer se vjeruje da Bocuk neće doći u kuću u kojoj se jede bundeva pa ih tako i ona štiti od zla. Na kraju noći u rijeku se baca tvrdo drvo: ako ga ujutro pronađu zaleđenog, stanovnici vjeruju da godina pred njima donosi bogatstvo i blagostanje.
Zbog sve veće popularnosti i stoljetne tradicije ovog festivala tursko ga je Ministarstvo turizma i kulture prijavilo za dobivanje UNESCO-ove zaštite. Dok čekaju njihov odgovor, društvene mreže su učinile svoje, festival privlači sve više ljudi i ova neobična stoljetna tradicija zasigurno će opstati.
