Većina stanovnika ove zemlje volontira u barem jednoj organizaciji. Stari i mladi zajedno čiste ulice, popravljaju kuće, prikupljaju novac za potrebite…
Dugnad… Zvuči neobično, kao neko čudno, ne baš najukusnije jelo, a zapravo je riječ o hvalevrijednom konceptu koji spaja ljude. Da biste ga iskusili u svoj njegovoj ljepoti i veličini trebat ćete potegnuti do Norveške, a upravo to je svojedobno napravila novinarska ekipa BBC-a i pobliže se upoznala s tradicijom koja je pomogla oblikovati Norvešku kroz povijest, ali koja i u današnje, moderno vrijeme predstavlja integralni dio svakodnevice i života u tamošnjem društvu.
NEKA VRSTA OSIGURANJA – POMOZI MI I JA ĆU POMOĆI I TEBI
Naime, u doslovnom prijevodu s norveškog riječ dugnad znači pomoć ili podrška, a označava zajednički “komunalni” rad odnosno suradnju u zajednici, princip koji je u nekom obliku prisutan u većini poljoprivrednih društava diljem svijeta, piše britanski medij. U Norveškoj specifično, dugnad je tradicionalno bio način na koji bi se obavljali veliki poslovi, primjerice gradnja kuće, postavljanje krova ili košnja, a nakon obavljenog posla slijedila bi gozba. U tom je smislu bio neka vrsta „osiguranja“ – nekome pomoći značilo je svojevrsno jamstvo da i vi možete zatražiti pomoć.
Danas dugnad ima iduće značenje – neplaćeni grupni volonterski rad, u lokalne, nacionalne ili pak međunarodne svrhe, a koncept dugnada toliko je jak da je 2004. godine ta riječ bila čak izglasana za riječ godine u Norveškoj.
DUGNAD NERASKIDIVO VEZAN UZ SPORT
U urbanim sredinama, dugnad je, primjerice, vezan uz čišćenje zajedničkog dvorišta ili vrtlarenje. Čest je i u vrtićima i osnovnim školama, i to u kontekstu različitih poslova održavanja. Na selu, često znači popravke kuća ili garaža. Isto tako, neizbježan je i u uoči dana Norveške koji se obilježava 17. svibnja, u smislu priprema za obilježavanje istog, a neraskidivo je vezan i uz sport. Gotovo svaki roditelj u zemlji, tvrdi BBC, na neki način pomaže kako bi podržao aktivnost u koju je uključeno njegovo dijete, što automatski znači i uštedu malim klubovima na stavkama prijevoza, napitaka tijekom poluvremena ili pak angažmana sudaca. U biti, dugnad je u sportu postao jedan od ključnih resursa i shvaća se kao način jačanja zajedništva momčadi.
ZAHVALJUJUĆI DUGNADU NORVEŠKA JE VIŠESTRUKI REKORDER
No, dugnad postoji i na mnogo većoj, nacionalnoj razini. Primjerice, zahvaljujući upravo dugnadu Norveška je svjetski rekorder – održava najveći nogometni turnir za mlade na globalnoj razini, za čijeg trajanja sudionici iz cijelog svijeta ne mogu dokučiti tko su točno tamošnji volonteri – radi li se o direktoru neke tvrtke ili pak čistaču. Naime, tih tjedan dana, tvrdi BBC, svi su isti: volonteri spavaju na madracima na podovima, nose značke momčadi i navijaju.
Dugnad igra ogromnu ulogu i u prikupljanju sredstava u humanitarne svrhe, u tamošnjem telethonu pod nazivom TV-aksjonen. Riječ je o akciji koja se održava od 1974. godine, i najveća je na svijetu u smislu prikupljenog novaca po glavi stanovnika i broju sudionika. Održava se svake godine, u listopadu, a norveška javna televizija NRK većinu svog programa posveti izvještavanju o svrsi za koju se prikupljaju sredstva. Taj posao radi se na niz načina: među ostalim tako da oko 100 tisuća volontera pohodi svih 1.8 milijuna norveških kućanstava!
STANOVNICI NORVEŠKE IZNIMNO JAKI U VOLONTIRANJU
„Zbog dugnada se osjećaš kao dobra osoba, i on čini svijet boljim mjestom. Naravno da je iznos prikupljenog novca važan, ali najvažnije su stvari da se Norvežani uključe, rade zajedno za cilj koja je veći od njih samih“, objasnila je svojedobno bivša šefica telethona Vibecke Ostby. Dapače, istraživanja pokazuju kako se broj volontera u Norveškoj, kao i količina vremena koju provedu u volontiranju, povećava. Primjerice, 2014. godine čak je 61 posto Norvežana volontiralo u barem jednoj organizaciji. Uz sve navedeno, dugnad ima i veliko ekonomsko značenje. Naime, vrijednost volonterskog rada u Norveškom sektoru nevladinih organizacija procjenjuje se na oko 8.8 milijardi dolara, što je bilo čak pet posto norveškog BDP-a u 2014. godini.
VEĆE SAMOPOUZDANJE, NOVE VJEŠTINE I PRIJATELJI
Karl Henrik Sivesind, profesor na Institutu za društvena istraživanja u Oslu koji se bavi proučavanjem dugnada, tvrdi kako su dugnadu sklonije osobe koje više zarađuju i koje su bolje obrazovane. „Paradoksalno je da ljudi koji nisu aktivni na tržištu rada, a koji bi imali najviše koristi od toga da se priključe dugnadu, najmanje doprinose“, kaže. Dugnad je, po njegovu mišljenju, dobra prilika i za strance, primjerice izbjeglice ili imigrante, ali i nezaposlene ili one usamljene, da se povežu s ljudima u zajednici te ne samo da tako doprinesu nekom dobrom cilju, već povećaju samopouzdanje, razviju nove vještine i steknu poznanike i prijatelje.
Potvrda njegovih riječi je, primjerice, Yvonne Nshimirimana iz Burundija. “Sjećam se kad su me prvi put pitali da sudjelujem. Nisam znala što je to dugnad, ali odmah sam pristala. Bila sam sretna što su me pitali“, ispričala je. Time što je sudjelovala stekla je prijatelje i postala aktivna članica svoje zajednice. Dugnad je danas, zahvaljujući društvenim mrežama, lakše organizirati nego ikada. I većina ljudi želi sudjelovati. Oni koji to ne žele, pogotovo u malim zajednicama, tvrde upućeni, mogli bi biti označeni kao lijeni ili kao osobe koje nije briga za druge ni zajednicu.
