Ovaj hrvatski sajam stariji je čak 300 godina od onog u Benkovcu! Na njemu su ljudi nekad pronalazili ljubav, a danas je turistička atrakcija

Pazinski samanj, odnosno Pazinski sajam slovi za jedan od najstarijih, ali i najvećih tradicionalnih mjesečnih sajmova u Istri. Ta je manifestacija definitivno pojam, turistička atrakcija, ali i uporni čuvar tradicije te pokazatelj promjene vremena… Održava se jednom mjesečno, svakog prvog utorka u mjesecu, počeci mu sežu u daleko 16. stoljeće, a mi smo imali sreće barem nakratko postati dijelom njega. Odlučili smo povesti i vas!

To nam je pošlo za rukom zahvaljujući Nikolini Rusac i Mirjani Margetić iz Etnografskog muzeja Istre – Museo etnografico dell’Istria. Nikolina je viša kustosica-dokumentaristica, a Mirjana muzejska savjetnica-pedagog. Doista nismo mogli pokucati na bolja vrata: obje su bile autorice izložbe 2020. godine pod nazivom “U pokretu – o putujućim trgovcima kroz i u Istri”, a koja se među ostalim bavila i sajmovima na tom području.

No, da bismo razumjeli Pazinski samanj kakav je on danas, moramo se ipak vratiti u njegove početke. Iako se oni definitivno vežu uz već spomenuto 16. stoljeće, stručnjaci su podijeljeni oko njegovog početka održavanja. Spominju se dvije godine: 1539. i 1574. U tom je pogledu Pazinski samanj definitivno poseban. On je, naime, jedan od rijetkih sajmova koji ima dataciju zato što je Pazin dobio dozvolu za održavanje poljoprivrednih sajmova.

Prve sajmove organizirali su, govore naše sugovornice, feudalci kako bi prodavali viškove proizvoda proizvedenih na njihovim feudima, kao što su vino, ulje, žito, meso… Na tim poljoprivredno-stočarskim sajmovima, tako i na Pazinskom samanju, prodavalo se ono što se dakle proizvodilo doma, a isto tako su se sajmovi organizirali u sklopu crkvenih blagdana zato što su se ljudi tada okupljali u većem broju.

Od tih početaka pa do danas, Pazinski samanj je uspio održati svoj kontinuitet. Pretpostavlja se da je u njegovoj dugoj povijesti došlo do svega nekoliko kraćih prekida održavanja i to zahvaljujući izvanrednim okolnostima. No, tijekom svih tih stoljeća postojanja on je i evolvirao: danas izgleda poprilično drugačije nego što je izgledao nekada.

“Nekada je zauzimao puno veću površinu. Danas je on smanjen samo na Šetalište pazinske gimnazije. Nekada je bio puno veći, zauzimao je još jednu ulicu uz Spomen dom Pazin, kao i parkiralište iza Spomen doma”, objašnjavaju Nikolina i Mirjana.

Do promjena dolazi nakon Drugog svjetskog rata. “Ne prodaje se više stoka na njemu. Ona se, općenito u Istri, u kojoj se održava ukupno sedam sajmova, prodaje samo na sajmovima u Višnjanu, Vodnjanu i Žminju. S razvojem industrijalizacije isto tako se sve manje ljudi bavi poljoprivredom, sve je manje proizvoda iz kućne radinosti koji se prodaju, a sve više tvorničkih”, pojašnjavaju.

No, jedna se stvar oko Pazinskog samanja nikada nije promijenila. On je uvijek, pa tako i danas, predstavljao mjesto jačanja društvenih spona. “Pazinski sajam ima tradiciju druženja i okupljanja. Nekada je on bio centralni događaj što se tiče druženja, mjesto gdje su se ljudi okupljali, čak pronalazili svog budućeg supružnika ili supružnicu… “, govore.

Pazinski samanj, smješten u centru Istre, na sjecištu puteva, predstavljao je nešto što su svi posjećivali. Stoka se nekada čak gonila pješke, kretalo bi se u pet ujutro. Dolazilo se iz svih krajeva Istre, ali i šire. “Iz Brseča su dolazili prodavati češnjak, s područja Ćićarije i Učke predmete od drva, primjerice posude. Iz Slovenije, iz Ribnice, su dolazili krošnjari nazvani tako jer su nosili krošnju, odnosno ruksak na leđima ispunjen drvenom robom, sitima, kuhačama, rešetima. S Labinštine i Žminjštine su prodavali bačve, grablje, cokule… Na sajmu su se, osim lokalnih, zadržavali i trgovci u pokretu te putujući zanatlije koji su popravljali cipele, odjeću, lonce”, tvrde.

Dolazak na sajam nekada je, kažu, bio pravi doživljaj. To se isto nije promijenilo, mogli bismo nadodati. U posljednje vrijeme Pazinski samanj posjećuje sve više turista, pogotovo u ljetnim mjesecima. Oni ga doduše imaju prilike iskusiti na malo drugačiji način nego nekada, no i dalje mogu dobiti doživljaj i tradicije i domaćeg.

“Pazinski sajam je koncipiran u dva dijela. Prvi dio Šetališta su obuća, odjeća i igračke, dakle tvornički proizvodi. U drugom dijelu, oko autobusne stanice, na jednom manjem dijelu još se može pronaći pokoji kovač, prodaju se metle, košare, u proljeće bude bekvi odnosno šiba od vrbe. OPG-ovci prodaju svoje proizvode. U proljeće se na sajmu prodaju i sadnice …”, govore. Iako se na sajmu, koji se kroz godine smanjio za trećinu, mogu kupiti sirevi ili pak suhomesnati proizvodi, kao i voće i povrće, naše sugovornice govore kako više nema pokretnog vozila u kojem su se prodavali pečeni pilići ili pak kobasica u kotlu s kapusom. No, čak i bez tog mirisa hrane, zaključuju, on je jedan od simbola Pazina i znakova prepoznatljivosti tog istarskog grada.