Kanal koji je spojio dva mora i povezao dva udaljena kraja svijeta bio je koban za čak 20.000 radnika, a u gradnji su sudjelovali i Hrvati
Dugačak je 193,3 kilometara, povezuje Sredozemno s Crvenim morem, u njegovoj je gradnji sudjelovalo milijun i pol radnika, a strateška mu je važnost neizmjerna. Riječ je, naravno, o jednom i jedinom Sueskom kanalu, umjetno prokopanom prolazu koji razdvaja Afriku i Aziju. To je najkraći vodeni put između Europe i azijskog kontinenta, prolaz koji, jednostavno rečeno, ispisuje povijest. Smješten na teritoriju Egipta, ‘omeđuju’ ga luke Port Said na Sredozemnom moru i luka Suez u istoimenom zaljevu Crvenog mora, a najveća mu je dubina 24 metra. Na površini, najveća širina mu iznosi 313 metara, a pri dnu 121 metar. Sueski kanal krije još brojne zanimljivosti, koje donosimo u nastavku.
U IZGRADNJI SUESKOG KANALA SUDJELOVALI I HRVATI
Njegova je gradnja trajala dugih 10 godina, pod vodstvom Francuza Ferdinanda Marie de Lessepsa, no u njegovoj je izgradnji sudjelovalo i oko tri tisuće Hrvata. Među njima posebno su se istaknuli građevinski inženjer Antun Luković kao Lessepsov suradnik te Andrija Lončarić Josipov koji je bio zadužen za, kako navodi niz izvora, uklanjanje zadnje prepreke koja je razdvajala dva mora. Čak je hrvatski svećenik, Ljudevit Ćurčija, blagoslovio kanal na njegovu otvaranju 1869. godine.
TIJEKOM IZGRADNJE KANALA TISUĆE SU LJUDI IZGUBILE ŽIVOT
Izgradnja Sueskog kanala bila je mukotrpan pothvat. Sav potreban materijal trebalo je dopremati iz Europe, a 1862. godine je, primjerice, 1600 deva korišteno na dnevnoj bazi kako bi se dopremila pitka voda za 25 tisuća radnika. Radnici su pak proživljavali noćnu moru – prisilni rad i kolera bili su samo neki od problema. Život je, prema nekim podacima, izgubilo oko 20 tisuća ljudi. Posebno su bili teški počeci jer se u prokopavanje kanala krenulo lopatama i pijucima. Strojevi su se u priču uključili tek kasnije. Ukupno je iskopano oko 75 milijuna metara kubičnih pijeska.
PROLAZAK BRODA KROZ KANAL U PROSJEKU TRAJE 14 SATI
Unatoč svim preprekama i patnjama, kanal je naposljetku otvoren 1869. godine. A s njegovim otvorenjem neminovno je stiglo i do raznoraznih previranja i razmirica koje će kanal pratiti kroz naredna desetljeća, čak i unatoč konvenciji iz 1888. godine kojom je obećano da će biti slobodan i otvoren u svako doba. Inače, Sueski je kanal plovan za brodove nosivosti do 240 tisuća tona, a prema podacima iz 2014. godine kroz njega je svaki dan prolazilo po 49 brodova.
Svakome od njih za prolazak kanala trebalo je u prosjeku oko 14 sati. Nad kanalom se inače nadvijaju dva mosta, a ispod njega prolazi i jedan tunel. Ozbiljnu obnovu doživio je 2015. godine, kada je produbljeno i prošireno 37 kilometara osnovnog kanala, a prokopan je i novi, 35 kilometara dugačak kanal dubok 24 metra kojem je svrha bila olakšati dvosmjernu plovidbu tim važnim prolazom.
IDEJA O PROBIJANJU KANALA POSTOJI TISUĆAMA GODINA
Ideja o probijanju kanala starija je od De Lessepsa. Naime, još 1850. godine pr. Kr. izgrađen je tzv. Kanal faraona između delte Nila i Crvenoga mora, koji je kroz naredna stoljeća naizmjenično zatrpavan pa ponovno probijan. Idejom o probijanju kanala ozbiljno se bavio i Napoleon. On je na kraju odustao nakon krive procjene stručnjaka koje je poslao u ‘izvidnicu’. Oni su, pogrešno, zaključili da su razlike u razini dva mora prevelike. No, ideja je postala stvarnost kad se na sceni pojavio već spomenuti De Lesseps, koji je bio konzul u Egiptu.
Uglavnom, on je 1854. godine od tadašnjeg egipatskog potkralja ishodio koncesiju za Suesku kompaniju za izgradnju kanala (Compagnie universelle du canal maritime de Suez). Koncesija je izdana na 99 godina, a radovi su počeli 1859. godine, prema projektu austrijskog inženjera Alois Negrellia.
MALO JE NEDOSTAJALO DA KIP SLOBODE BUDE POSTAVLJEN U SUEZU
Kako se približavao završetak Sueskog kanala, francuski kipar Frédéric-Auguste Bartholdi pokušao je izmoliti od de Lessepsa i Egipćana pristanak da na mediteranskom ulazu u kanal postavi veliku skulpturu žene s bakljom. Ona bi nosila ime “Egipat donosi svijetlo Aziji”. Projekt se nikad nije materijalizirao u Egiptu, no ovaj nije odustajao pa je na kraju kip osvanuo u njujorškoj luci, kao Kip slobode. S druge strane, De Lesseps je oko bacio na iskopavanje Panamskog kanala.
Radovi su počeli 1881. godine, a on je, na tragu sueskog uspjeha, predviđao je da će novi kanal biti lakši zalogaj. Prevario se, projekt se pretvorio u kaos i groblje za radnike, a na kraju je Panamski kanal prokopan pod američkim vodstvom. Njegova je tvrtka propala, a on bio osuđen za prevaru i urotu (zajedno s Gustaveom Eiffelom koji je bio zadužen za dizajniranje brana).
15 BRODOVA BILO JE ZAGLAVLJENO U KANALU ČAK OSAM GODINA
Još jedna zanimljivost koja se veže uz Sueski kanal, jest i ona o ‘žutoj floti’. Riječ je o 15 brodova koji su ostali zaglavljeni u kanalu tijekom Šestodnevnog rata 1967. godine. Tamo su na kraju proveli dugih osam godina, a nadimak su dobili jer bi ih prekrivao pijesak. Kad im je konačno bilo dozvoljeno da napuste kanal 1975. godine samo su dva broda bila u stanju ploviti.
