Upravo je obnovljen jedan od najpoznatijih hrvatskih dvoraca! Nakon velike transformacije zablistao je kao u doba plemića

Jedan od najpoznatijih dvoraca Hrvatskog zagorja zablistao je u novom ruhu. Završeni su građevinski radovi na cjelovitoj i energetskoj obnovi baroknog ljepotana Oršić u Gornjoj Stubici, impresivnog zdanja u kojem je smješten Muzej seljačkih buna. Nakon konstrukcijske obnove provedene poslije zagrebačkog i petrinjskog potresa, dvorac je prošao veliku transformaciju, a slijede i opremanje te uređenje novog muzejskog postava. Posjetitelje će na jesen 2027. dočekati i brojni novi sadržaji.

Obnovljen je i revitaliziran perivoj, u dvorac je ugrađeno dizalo koje povezuje sve tri etaže, a planiran je i novi ugostiteljski objekt, odnosno restoran. Zdanje Oršić podignuto je sredinom 18. stoljeća na mjestu uz stariju srednjovjekovnu utvrdu Samci, čiji su ostaci i danas vidljivi ispred dvorca. Sagradili su ga grof Krsto II. Oršić i njegova supruga Josipa, rođena Zichy, pripadnici jedne od najpoznatijih hrvatskih plemićkih obitelji.

Za razliku od srednjovjekovnih utvrda, dvorac u obliku slova L nije imao obrambenu funkciju. Bio je zamišljen kao udoban i reprezentativan plemićki dom. Nakon potresa koji ga je oštetio 1880., na zapadnom pročelju dobio je klasicistički trijem s dorskim stupovima i timpanom.

Posebno mjesto u unutrašnjosti dvorca zauzima dvorska kapela, najbolje očuvan dio izvornog interijera. Krase ju iluzionističke freske s alegorijskim prikazima Europe, Amerike, Afrike i Azije te oslikani barokni oltar s prizorima iz života sv. Franje Ksaverskog. Pretpostavlja se da ih je napravio poznati barokni slikar Anton Lerchinger ili netko iz njegove škole.

Sama povijest obitelji Oršić u Stubici počinje u 17. stoljeću s Ivanom Franjom Oršićem, koji je do stubičkog imanja došao nakon obiteljskog skandala povezanog s ubojstvom barunice Katarine Keglević. Uslijedio je niz dramatičnih obiteljskih epizoda u kojima nije nedostajalo nesretnih brakova, optužbi za nevjeru i vještičarenje, pokušaja ubojstva uz pomoć magije, nasilnih smrti… Taj mračni niz prekinuo je Krsto II. Oršić.

Izgradio je današnji dvorac, ostvario uspješnu političku karijeru, a zanimljivo je i da je sa suprugom Josipom dobio čak 11 djece. Bio je miljenik Marije Terezije i njezin dvorski komornik, a Oršići su se u njegovo vrijeme uspeli među najmoćnije hrvatske velikaše. Dvorac je u vlasništvu obitelji Oršić ostao sve do 1924., kad ga je kupila lokalna seljačka zadruga.

Dio prostorija desetljećima je služio kao osnovna škola, a nakon odlaska plemićke obitelji počeo se koristiti i naziv Gupčev dom. Sam dvorac nije imao izravne veze s Matijom Gupcem ni Seljačkom bunom iz 1573., ali Gupčevo ime, snažan simbol ovog kraja, ostalo je vezano uz zdanje. Nakon što je pred kraj Drugog svjetskog rata stradao u savezničkom bombardiranju, velika prekretnica stigla je početkom ’70-ih godina.

U povodu obilježavanja 400. godišnjice Seljačke bune dvorac je temeljito obnovljen, a 1973. u njemu je otvoren Muzej seljačkih buna. Uređen je i pejzažni perivoj s domaćim i egzotičnim biljkama, a u njemu se nalazi i spomenik Seljačkoj buni i Matiji Gupcu, djelo kipara Antuna Augustinčića.

Dosadašnji muzejski postav posjetiteljima je približavao feudalno društvo Zagorja, život plemstva i seljaka te Seljačku bunu iz 1573., dok je u podrumu dvorca bila prikazana i tradicionalna proizvodnja vina, važna gospodarska grana tog kraja. Muzej je, naime, jedini u Hrvatskoj s vlastitim tradicijskim vinogradom i autohtonim sortama vinove loze od kojih proizvodi i svoje muzejsko vino. A nakon obnove stiže potpuno novi muzejski postav, još snažnije posvećen Seljačkoj buni i feudalnom društvu. Detalji se zasad ne otkrivaju pa s veseljem iščekujemo jesen 2027.