Za samo 5 eura možete posjetiti naš čarobni nacionalni park koji krije neke od najljepših hrvatskih vrhova, špilja i staza

Zimski izleti ne moraju nužno podrazumijevati smrzavanje, snježne sportove i smrznute prste i nosove. Priroda zimi, istina, pokazuje neko drugačije lice, mirnije, ogoljenije, ali to ju ne čini ništa manje čarobnom. Hrvatska ima osam nacionalnih parkova i 12 parkova prirode, a većina sada u zimskom razdoblju ima niže cijene ulaznica i gužve su nepoznat pojam. Što kažete na Paklenicu? Ne morate biti iskusni planinar ili alpinist da bi uživali u njezinim sadržajima, a ulaznica do kraja veljače stoji samo 5 eura.

Paklenica je carstvo krša, u kojem gospodare škrape, špilje, pukotine i gole stijene, područje koje ljeti šiba vrelo sunce, zimi hladnoća. Carstvo je to crnog bora i ljubav na prvi pogled za strastvenog zaljubljenika u outdoor aktivnosti, prvenstveno planinarenje i penjanje.

Smješten na obroncima južnog Velebita, najduže planine u Hrvatskoj i podijeljen između dvije hrvatske županije, Ličko-senjske i Zadarske, Nacionalni park Paklenica dom je najviših velebitskih vrhova. Mjesto je to gdje je moćnoj prirodi i svim njezinim izazovima nemoguće odoljeti.

U Nacionalnom parku Paklenica sve se ‘ vrti’ oko kanjona koje dube Mala i Velika Paklenica, jedini stalni vodeni tokovi na južnom Velebitu. Kanjon Velike Paklenice dugačak je 14,5 kilometara te širok od 500 do 800 metara. Na najužem dijelu broji svega 50 metara, a njegove vertikalne stijene dosežu visinu i do 700 metara.

Kanjon Male Paklenice dugačak je 12 kilometara, a širok 400 do 500 metara. U najužem dijelu ima svega 10 metara širine. Njegove su stijene visoke i do 650 metara. Velika i Mala Paklenica odvojene su visokom zaravni dugom nekoliko kilometara.

No, adut Paklenice nisu samo oku vidljivo izložene gole stijene, već i ono što one skrivaju. Jedna od atrakcija svakako je Manita peć, koja preko zime ne radi i otvara se u travnju. No svakako ju stavite na popis za sljedeći posjet! Riječ je o jedinoj špilji u parku koja je otvorena za javnost, i to još od 1937. godine. Ulaz u špilju nalazi se na 570 metara nadmorske visine, bogata je špiljskim ukrasima, a i neobičnim životinjskim svijetom. U njoj primjerice živi lažištipavac Chthonius radjai.

Nacionalni park Paklenica obiluje stazama i putevima, čija ukupna duljina broji od 150 do 200 kilometara. Neke od staza namijenjene su ‘turističkom obilasku’, primjerice ona iz Kanjona Velike Paklenice do Manite peći, no ima i onih pravih planinarskih koje vode do nekih od najviših vrhova Velebita.

Naime, NP Paklenica je dom Vaganskog vrha, najvišeg vrha Velebita. S njegovih 1757 metara pogled se, kad vremenski uvjeti to dozvoljavaju, proteže i do 300 kilometara u daljinu. Tu je i Sveto brdo visoko 1753 metara, drugi najviši vrh Velebita, a za jedan od najljepših vidikovaca slovi i Vrh Liburnije (1709 metara).

Pod zaštitu, i to proglašenjem nacionalnog parka, područje je stavljeno još 1949. godine. Cilj osnutka parka bio je zaštititi najveći šumski kompleks Dalmacije, a to i danas čini na ukupnoj površini od 95 kilometara četvornih te su jedna od njegovih najprepoznatljivijih karakteristika i danas, osim bukve, šume crnog bora zahvaljujući kojem je i dobio ime. Naime, ime, naziv ‘Paklenica’ potječe od naziva za smolu crnog bora, to jest pakline, koju su stanovnici tamošnjeg područja koristili za zacjeljivanje rana, premazivanje brodova i osvjetljenje, navodi se na službenim stranicama parka.

Za kraj, važno je istaknuti kako se NP Paklenica nalazi i pod zaštitom UNESCO-a, odnosno na popisu svjetske baštine u sklopu serijskog dobra ‘Bukove prašume i izvorne bukove šume Karpata i ostalih regija Europe’. Naime, pretpostavlja se da su bukove prašume u Europi nekada zauzimale površinu od 91 milijun hektara.

Danas ih nalazimo na svega 90 tisuća hektara, dio njih i na području Paklenice. Dakle, u sklopu tog dobra 2017. godine na popis su uvrštene bukove šume na području Nacionalnog parka Paklenica (Suva draga-Klimenta i Oglavinovac-Javornik) i Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Ovo serijsko dobro trenutno je najveće serijsko dobro na popisu svjetske baštine – obuhvaća čak 94 lokaliteta u 18 država.