Betonska grdosija duga 4,5 kilometara trebala je biti ljetovalište za 20.000 radnika: godinama je propadala, a sad joj se smiješi obnova

Na istočnoj obali Rügena, najvećeg njemačkog otoka, tik uz beskrajno dugu pješčanu plažu i blizu gradića Binza, stoji betonska grdosija Prora, poznata i pod nazivom ”Kolos s Prore”. Ovaj masivni kompleks, dugačak nevjerojatnih 4,5 kilometara, izgrađen je između 1936. i 1939. godine u sklopu nacističkog projekta ”Snaga kroz radost” (”Kraft durch Freude”). Plan je bio jednostavan, a ambiciozan, stvoriti ljetovalište za čak 20.000 radnika, u kojem bi svaka soba imala pogled na more, dok bi na drugoj strani bili smješteni hodnici, sanitarni čvorovi i zajedničke prostorije.

Pod strogim nadzorom nacističkog vođe Adolfa Hitlera, arhitekt Clemens Klotz osigurao je da sve sobe budu kompaktne, ali funkcionalne. Dimenzije su im iznosile 5 x 2,5 metara, imale su dva kreveta, ormar i umivaonik, a na svakom katu nalazili su se i zajednički WC-i te tuševi.

Osim toga, Hitler je u samom središtu kompleksa planirao izgraditi i ogromnu dvoranu za govore te koncerte, a čitav kompleks bio je zamišljen tako da se u slučaju rata može pretvoriti u vojnu bolnicu. U planu su bili i bazeni s valovima, kino, kazalište te velika pristanišna luka za putničke brodove. Projekt je 1937. osvojio nagradu Grand Prix na svjetskoj izložbi u glavnom gradu Francuske, Parizu.

No Drugi svjetski rat zaustavio je izgradnju ”Kolosa s Prore”. Osmokatni betonski blokovi ostali su zjapiti prazni, a veliki bazeni i festivalska dvorana nikad nisu dovršeni. No Prora se tih godina ipak koristila kao privremeno sklonište za stanovnike Hamburga i izbjeglice s istoka Njemačke.

Nakon rata, u kompleks ulazi sovjetska vojska i koristi ga kao svoju bazu do 1955., a potom ga preuzima istočnonjemačka narodna vojska (NVA). U narednim desetljećima Prora je zatvorena vojna zona i dom elitnog 40. padobranskog bataljuna. Od 1982. do 1990. u njoj je bila i jedinica vojnog graditeljstva, a dio je služio kao bolnica za oporavak vojnika.

Kompleks po ujedinjenju Njemačke 1990. prelazi u ruke Bundeswehra (oružanih snaga). Isprva se sve planiralo rušiti, no od toga se na kraju ipak odustalo. Dio napuštenih blokova korišten je kao vojna škola, a kasnije su se u njega smještali azilanti s Balkana. Od 1993. počinje razdoblje devastacije i vandalizma. Ostao je pošteđen samo tzv. Blok 3, koji je od 1995. do 2005. služio kao prostor za muzeje i izložbe.

U južnom dijelu kompleksa od 2000. djeluje i zanimljiv Dokumentacijski centar Prora, koji kronološki prikazuje povijest njezine gradnje, korištenja te propagandne uloge koju je imala dok su na vlasti bili nacisti. No početak 2000-tih obilježila je i privatna adaptacija betonskog diva. Dio blokova tad je pretvoren u luksuzne apartmane, hotel, najveći njemački hostel s više od 400 kreveta i stambene prostore.

I sama okolica Prore doživjela je nevjerojatnu transformaciju. Bivši vojni poligon pretvoren je u zelenu oazu, a 135 hektara šuma, močvarnih područja i obala oko jezera Schmachter sad su prirodni rezervat. Rijetke ptice gnijezde se i hrane uz trstiku, za posjetitelje su uređenje staze za šetnju i postavljene klupe, a s brojnih drvenih vidikovaca pruža se spektakularan pogled na Baltičko more.

Nekoć simbol moći zloglasnog nacističkog režima i vojne kontrole, monumentalna Prora danas se promovira kao mjesto koje je stvoreno za odmor i uživanje u netaknutoj prirodi. Betonski kolos savršeno se stopio s idiličnim krajolicima, a povijest i edukacija turistima nude iskustvo koje je istovremeno fascinantno i poučno. Ne znamo za vas, ali nama zvuči kao intrigantno mjesto koje svakako vrijedi posjetiti!