Više od 10 godina obitelj Radići vraćala je u život kuću iz 1903. Stari kovčezi danas su ormari, a šterna prostor za rekreaciju

Nekada su cijele životne mudrosti stale u nekoliko riječi. Danas, u vječnoj utrci s vremenom, češće posežemo za frazama. Obitelj Radić svom je domu na Krku dala ime po staroj latinskoj maksimi Festina lente – požuri polako. Mi ćemo za potrebe ove priče posegnuti za jednom puno manje profinjenom: oldie but goldie. O ovoj se kući iscrpno pisalo još dok je bila svježa arhitektonska vijest. Mi do nje stižemo nešto sporije, ali možda baš u pravo vrijeme: dovoljno kasno da više nije novost, ali možda baš u pravo vrijeme da dokažemo kako godine nisu umanjile njezinu vrijednost.

Priča o kući počela je sasvim slučajno. Maja Nikšić Radić i njezin suprug Dejan Radić još su 2010. godine tijekom vožnje kroz mjesto Gornja Hlapa na Krku ugledali staru samostojeću kamenu kuću koja je izvorno bila sagrađena 1903. Kuća je tada već bila trošna i zapuštena, ali upravo su njezin izvorni oblik, kamen i okućnica obrasla mediteranskim raslinjem presudili. Dvije godine poslije Radići su se odlučili za kupnju.

Obnova je zatim krenula tempom koji je na kraju objasnio i ime kuće. Radići su tada imali dvoje male djece, financije su određivale koliko se može napraviti, a velik dio posla odlučili su odraditi sami. Nisu angažirali arhitekta ni dizajnera interijera; pomagali su im roditelji i majstor zidar, dok su vlasnici usput naučili fugirati kamen, obnavljali stare komade i sudjelovali čak i u izgradnji bazena. Prva velika faza adaptacije zaokružena je 2019., ali radovi tu nisu stali. Još 2024. govorili su da su tek te godine završili posljednje zahtjevnije zahvate.

Ideja pritom nije bila od stare kuće napraviti novu, nego sačuvati ono zbog čega su je uopće kupili. Zadržali su njezine proporcije i kamene zidove, a pri obnovi ponovno koristili stare grede, ciglu, kamen i stolariju. Betonsku ploču između katova nisu željeli uvoditi, pa su se oslonili na drvenu konstrukciju. Nakon svih zahvata kuća ima oko 120 četvornih metara, na parceli velikoj oko 400 četvornih metara.

Koliko god je intrigantna cijela priča o samoj starosti kuće i njezinom prvotnom izgledu, ipak je preuređenje koje su vlasnici napravili postalo glavna tema svih razgovora. Upečatljiva plava boja lako se ureže u pamćenje, a ona je ta koja je donekle i obilježila kuću. Uz nju se pojavljuju krem i bež tonovi, a drvo, kamen, cvjetni uzorci i starinski komadi sprječavaju da prostor sklizne u generičnu verziju mediteranskog stila. Na katu su dnevni boravak, blagovaonica, galerija i kuhinja, dok je donji dio kuće organiziran oko spavaćih soba i kupaonica. Nekadašnja šterna, odnosno starinski spremnik za prikupljanje kišnice, također je dobila novu namjenu kao prostor za rekreaciju te je i ona povezana s ostatkom kuće.

Naglasak je i na onome čime su te prostorije ispunjene. Radići su godinama obilazili sajmove i oglasnike te skupljali predmete kojima su potom pronalazili novu funkciju. Jedna stara singerica postala je toaletni stolić, druga je završila u kupaonici, stari prekooceanski kovčezi služe kao ormari, a u blagovaonici stoji vitrina koju je Maja naslijedila od prabake. Tu su i stari gramofon, škrinje, odbačeni krevet i vrata iz Baške te drugi komadi koji bi negdje drugdje možda završili na otpadu.

Posebno je zanimljiva kuhinja, zidana od starih cigli i opremljena kamenim slivnikom, odnosno škafom, starim vagama te štednjakom na drva koji se još uvijek koristi. Ima čak i mali lift kojim se posuđe može spustiti iz kuhinje ravno u vrt. Ondje ga čeka sasvim druga scena: natkriveni prostor s kaminom i velikim stolom, vrtne ljuljačke pod smokvom, maslina i breskva te staza od stare cigle koja vijuga prema plavim vratima na drugom kraju imanja. Na jugozapadnoj strani smjestio se bazen, zaklonjen zelenilom i izravno povezan sa spavaćim dijelom kuće.

Pristup obnovi nije ostao neprimijećen. Villa Festina Lente 2021. dobila je posebnu nagradu u izboru Najiznajmljivači, projektu Hrvatske turističke zajednice i Novog lista te je proglašena najboljom kućom u kategoriji očuvanja baštine. Radići je pritom nisu pretvorili samo u objekt za goste. Kuću i sami koriste, ali danas ju je moguće unajmiti i tijekom srpnja i kolovoza.

Možda je upravo zato Festina Lente i nekoliko godina nakon prve velike medijske pažnje još uvijek zanimljiva. Starost ovdje nije poslužila kao dekoracija niti je obnovom izbrisana. Kuća iz 1903. jednostavno je dobila još jedno razdoblje života, sa svim tragovima onoga prethodnog. A kako je trebalo više od desetljeća da svaki njezin dio dođe na svoje mjesto, teško je zamisliti bolji dokaz da su Radići odabrali savršeno ime za kuću.