Ova neobična kuća sagrađena je bez betona i željeza! Kad su je turisti otkrili, vlasnik se morao preseliti u susjedstvo

Svijet sve više teži održivoj gradnji, ona osigurava trajnost i kvalitetu oblikovanja uz financijsku, ekonomsku i ekološku prihvatljivost. A jedan savršen primjer uporabe građevinskog materijala koji ne šteti okolišu dolazi iz daleke Kolumbije. Kuća od terakote, smještena u Villi de Leyvi, turističkom i kolonijalnom gradu koji je od prijestolnice Bogote udaljen oko tri sata vožnje automobilom, prava je arhitektonska inovacija koja oduševljava svojom jedinstvenom konstrukcijom – naime, u potpunosti je napravljena od gline i keramike, što je čini ultimativnim simbolom ekološke arhitekture u toj južnoameričkoj zemlji.

Casu Terracotu dizajnirao je cijenjeni arhitekt i izvanredan keramičar Octavio Mendoza Morales, a njegovo impresivno remek-djelo, koje se organskim oblikom i bojom savršeno uklapa u krajolik te pruža izvanredno vizualno i osjetilno iskustvo, nije samo estetski dojmljivo, već predstavlja i održiv pristup gradnji. Upotreba gline kao primarnog građevinskog materijala omogućuje da se u kući tijekom svih godišnjih doba održava ugodna temperatura, što uvelike smanjuje potrebu za dodatnim grijanjem ili hlađenjem.

Osim što je vrhunac arhitekture i dizajna, Kuća od terakote je i pravo nadahnuće te savršen primjer koegzistencije prirode i inovacija. Kako je objasnio sam tvorac ove nesvakidašnje ljepotice, Casa Terracota sastoji se od četiri elementa – zemlje, zraka, vode i vatre. Na ovom čarobnom mjestu spajaju se umjetnost i različiti obrti te promiče alternativan i skladan stil života za pojedinca i zajednicu, kao i prijeko potrebna zaštita okoliša.

Octavio Mendoza Morales za sebe kaže da je čovjek koji se definira kroz zemlju. Njegova povezanost s tim elementom ne samo da oblikuje njegov način razmišljanja, već mu služi i kao temelj te sirovina za rad. Casa Terracota, koja slovi kao najveća funkcionalna keramika na svijetu, projekt je koji odgovara ne samo zovu prirode i karakteristikama organskih materijala, već i strukturama te simbolima koji je također pretvaraju u umjetničko djelo.

”Zemlja znači život. I zato je spavanje u kući izgrađenoj od elementa sirove zemlje puno zdravije od spavanja u zgradi čiju jezgru čine željezo i beton. Zemlja prikuplja sunčevu energiju tijekom dana, zadržava je i noću postupno otpušta. Kad živite u zemljanoj kući, osjetit ćete toplinu čak i ako je vani hladno, nećete trebati paliti kamin jer se energija u zemljanim zidovima i krovovima zadržava i postupno oslobađa”, opisao je na službenoj internetskoj stranici Case Terracote Octavio Mendoza Morales, koji je pečenu glinu maestralno pretvorio u arhitekturu.

Inače, poljoprivrednici diljem Kolumbije, osobito oni koji žive u hladnim podnebljima i na više od 3000 metara nadmorske visine, svoje kuće također često grade upravo od zemlje, s malim prozorima i jedva jednim vratima. ”Tako se štite od hladnoće”, objašnjava kolumbijski arhitekt.

Iako je Casa Terracota napravljena da bi se u njoj živjelo, to je s godinama postalo nemoguće jer je ista počela privlačiti previše pažnje. ”Prijatelj je svojedobno živio u njoj, ali dosadili su mu svi ti silni turisti. Ulazili su u kuću bez dopuštenja, istraživali je… Postalo je nemoguće otići u kupaonicu i istuširati se, svugdje bi vas dočekao barem jedan par znatiželjnih očiju. Ono što sam zamislio kao svoj dom sad je turistička atrakcija. Zato sam si izgradio malu rezidenciju u neposrednom susjedstvu, tzv. Umjetnikovu kuću. Izolirao sam se i barem donekle maknuo od gužve, a opet sam ostao dovoljno blizu da mogu sjesti i porazgovarati s gostima”, rekao je Octavio Mendoza Morales.

Oni koji su posjetili njegovu Kuću od terakote kažu da su imali osjećaj kao da su uronili u magičan svijet kreativnosti i održivosti. Tijekom obilaska iste možete se upoznati s procesom nastanka gline, a naučit ćete i zašto su prirodni materijali važni te kako oni doprinose ekološki prihvatljivijem načinu života. Casa Terracota organizira i radionice na kojima se glina ručno oblikuje i oslikava. ”Uvijek ima nekog posla. Radimo s metalom i staklom, recikliramo smeće, pretvaramo ih u malu svjetiljku ili bilo koji drugi upotrebni predmet. Bitno je da se nešto stvara”, zaključuje arhitekt.